Salmi 106
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA MARTINI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Alleluia: lodate Dio. Date lode al Signore, perché egli è buono, perché la misericordia di lui o eterna. | 1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! |
| 2 Lo dicano quelli, che dal Signore furon redenti, i quali egli riscattò dal dominio dell'inimico, e gli ha raccolti di tra le nazioni. | 2 Tko će izreć’ djela moći Jahvine, tko li mu iskazat’ sve pohvale? |
| 3 Dall'oriente, e dall'occidente, da settentrione, e dal mare. | 3 Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba! |
| 4 Andaron errando per la solitudine, per aridi luoghi, non trovando strada per giungere a una città da abitare. | 4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim |
| 5 Tormentati dalla fame, e dalla sete, era venuto meno in essi il loro spirito. | 5 da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. |
| 6 E alzaron le grida al Signore, mentr'erano tribolati, e gli liberò dalle loro angustie. | 6 Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. |
| 7 E li menò per la via diritta, affinchè giungessero alla città da abitare. | 7 Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. |
| 8 Diano lode al Signore le sue misericordie, e le meraviglie di lui in pro de' figliuoli degli uomini. | 8 Al’ on ih izbavi rad’ imena svoga da pokaže silu svoju. |
| 9 Perché egli ha saziata l'anima sitibonda, e l'anima famelica ha ricolma di beni. | 9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmeđ’ válâ kao kroz pustinju. |
| 10 Sedevan nelle tenebre, e all'ombra di morte imprigionati, e mendichi, e nelle catene. | 10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. |
| 11 Perché furon ribelli alle parole di Dio, e dispregiarono i disegui dell'Altissimo. | 11 I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. |
| 12 E fa umiliato negli all'anni il loro onore: restarono senza forze, e non fu chi prestasse soccorso. | 12 Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. |
| 13 E alzaron le grida, al Signore, mentre erano tribolati: e liberolli dalle loro necessità. | 13 Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. |
| 14 E li cavò dalle tenebre, e dall'ombra di morte, e spezzò le loro catene. | 14 Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. |
| 15 Lodino il Signore per le sue misericordie, e le sue meraviglie a prò de' figliuoli degli uomini. | 15 I dade im što iskahu, al’ u duše njine on groznicu posla. |
| 16 Perché egli ha spezzate le porte di bronzo, e rotti i catenacci di ferro. | 16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. |
| 17 Li sollevò dalla via della loro iniquità, dappoichè per le loro ingiustizie furono umiliati. | 17 Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. |
| 18 L'anima loro ebbe in aversione qualunque cibo: e si accostarono fino alle porte di morte. | 18 Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. |
| 19 E alzaron le grida al Signore mentr'erano tribolati, e gli liberò dalle loro necessità. | 19 Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. |
| 20 Mandò la sua Parola, e li risanò, e dalla loro perdizione li trasse. | 20 Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. |
| 21 Lodino il Signore per le sue misericordie, e le sue meraviglie a prò de' figliuoli degli uomini: | 21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći |
| 22 E sagrifichino sagrifizio di laude, e celebrino con giubilo le opere di lui. | 22 i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. |
| 23 Coloro, che solcano il mare sopra le navi, e nelle grandi acque lavorano. | 23 Već namisli da ih satre, al’ Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. |
| 24 Eglino han veduto le opere del Signore, e le meraviglie di lui nell'abisso. | 24 Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć’ njegovoj riječi. |
| 25 Alla parola di lui venne il vento portator di tempesta, e i flutti del mare si alzarono. | 25 Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. |
| 26 Salgono fino al cielo, e scendono fino all'abisso; l'anima loro si consumava di affanni. | 26 Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit’ u pustinji, |
| 27 Erano sbigottiti, e si aggiravano come un ubbriaco: e tutta veniva meno la loro prudenza. | 27 potomstvo njino međ’ narode razbacat’, njih razasut’ po zemljama. |
| 28 E alzaron le grida al Signore mentr'erano nella tribolazione, e gli liberò dalle loro necessità. | 28 Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. |
| 29 E la procella cambiò in aura leggera: e i flutti del mare si tacquero. | 29 Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. |
| 30 Ed eglino si rallegrarono perché si tacquero i flutti: ed ei li condussero a quel porto. ch'ei pur bramavano. | 30 Al’ se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. |
| 31 Lodino il Signore per le sue misericordie, e le sue meraviglie a prò de' figliuoli degli uomini. | 31 U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka. |
| 32 E lui celebrino nell'adunanza del popolo: e nel consesso de' seniori a lui diano laude. | 32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, |
| 33 Ei cangiò i fiumi in secchi deserti, e le sorgive dell'acque in terreni assetati: | 33 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. |
| 34 La terra fruttifera cangiò in salsedine per la malizia de' suoi abitatori. | 34 I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. |
| 35 I deserti mutò in istagni di acque, e alla terra arida diede sorgenti di acque. | 35 S poganima miješahu se, naučiše djela njina. |
| 36 E in essa collocò gli affamati, e vi fondarono città da abitarvi. | 36 Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. |
| 37 E seminaron campi, e piantaron viti, ed ebber frutti in copia nascenti. | 37 Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. |
| 38 E li benedisse, e moltipllcarono grandemente, e accrebbe i loro bestiami. | 38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, |
| 39 Quantunque ei fosser ridotti a pochi, e fosser vessali da molti affanni, e dolori: | 39 djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. |
| 40 Il dispregio piovve sopra i potenti, ed ei li fè andare fuori di strada, e dove strada non, è. | 40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. |
| 41 Ed egli sollevò il povero nella miseria, e fè le famiglie come greggi di pecore. | 41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. |
| 42 Queste cose le comprenderanno i giusti, e ne avranno allegrezza, e tutta l'iniquità si turerà la sua bocca. | 42 Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom. |
| 43 Chi è il saggio, che farà conserva di queste cose, e intenderà le misericordie del Signore? | 43 Prečesto ih izbavljaše, al’ ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. |
| 44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu | |
| 45 i sjeti se svog saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. | |
| 46 Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. | |
| 47 Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. | |
| 48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: »Amen! Aleluja!« |