Vangelo secondo Marco 4
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA CEI 1974 | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Di nuovo si mise a insegnare lungo il mare. E si riunì attorno a lui una folla enorme, tanto che egli salì su una barca e là restò seduto, stando in mare, mentre la folla era a terra lungo la riva. | 1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. |
| 2 Insegnava loro molte cose in parabole e diceva loro nel suo insegnamento: | 2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: |
| 3 "Ascoltate. Ecco, uscì il seminatore a seminare. | 3 »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. |
| 4 Mentre seminava, una parte cadde lungo la strada e vennero gli uccelli e la divorarono. | 4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. |
| 5 Un'altra cadde fra i sassi, dove non c'era molta terra, e subito spuntò perché non c'era un terreno profondo; | 5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. |
| 6 ma quando si levò il sole, restò bruciata e, non avendo radice, si seccò. | 6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. |
| 7 Un'altra cadde tra le spine; le spine crebbero, la soffocarono e non diede frutto. | 7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. |
| 8 E un'altra cadde sulla terra buona, diede frutto che venne su e crebbe, e rese ora il trenta, ora il sessanta e ora il cento per uno". | 8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.« |
| 9 E diceva: "Chi ha orecchi per intendere intenda!". | 9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« |
| 10 Quando poi fu solo, i suoi insieme ai Dodici lo interrogavano sulle parabole. Ed egli disse loro: | 10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. |
| 11 "A voi è stato confidato il mistero del regno di Dio; a quelli di fuori invece tutto viene esposto in parabole, | 11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: |
| 12 perché: 'guardino, ma non vedano, ascoltino, ma non intendano, perché non si convertano e venga loro perdonato'". | 12 da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.« |
| 13 Continuò dicendo loro: "Se non comprendete questa parabola, come potrete capire tutte le altre parabole? | 13 I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? |
| 14 Il seminatore semina la parola. | 14 Sijač sije Riječ. |
| 15 Quelli lungo la strada sono coloro nei quali viene seminata la parola; ma quando l'ascoltano, subito viene satana, e porta via la parola seminata in loro. | 15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. |
| 16 Similmente quelli che ricevono il seme sulle pietre sono coloro che, quando ascoltano la parola, subito l'accolgono con gioia, | 16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, |
| 17 ma non hanno radice in se stessi, sono incostanti e quindi, al sopraggiungere di qualche tribolazione o persecuzione a causa della parola, subito si abbattono. | 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. |
| 18 Altri sono quelli che ricevono il seme tra le spine: sono coloro che hanno ascoltato la parola, | 18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, |
| 19 ma sopraggiungono le preoccupazioni del mondo e l'inganno della ricchezza e tutte le altre bramosie, soffocano la parola e questa rimane senza frutto. | 19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. |
| 20 Quelli poi che ricevono il seme su un terreno buono, sono coloro che ascoltano la parola, l'accolgono e portano frutto nella misura chi del trenta, chi del sessanta, chi del cento per uno". | 20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. |
| 21 Diceva loro: "Si porta forse la lampada per metterla sotto il moggio o sotto il letto? O piuttosto per metterla sul lucerniere? | 21 I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? |
| 22 Non c'è nulla infatti di nascosto che non debba essere manifestato e nulla di segreto che non debba essere messo in luce. | 22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! |
| 23 Se uno ha orecchi per intendere, intenda!". | 23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.« |
| 24 Diceva loro: "Fate attenzione a quello che udite: Con la stessa misura con la quale misurate, sarete misurati anche voi; anzi vi sarà dato di più. | 24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. |
| 25 Poiché a chi ha, sarà dato e a chi non ha, sarà tolto anche quello che ha". | 25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.« |
| 26 Diceva: "Il regno di Dio è come un uomo che getta il seme nella terra; | 26 I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. |
| 27 dorma o vegli, di notte o di giorno, il seme germoglia e cresce; come, egli stesso non lo sa. | 27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; |
| 28 Poiché la terra produce spontaneamente, prima lo stelo, poi la spiga, poi il chicco pieno nella spiga. | 28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. |
| 29 Quando il frutto è pronto, subito si mette mano alla falce, perché è venuta la mietitura". | 29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.« |
| 30 Diceva: "A che cosa possiamo paragonare il regno di Dio o con quale parabola possiamo descriverlo? | 30 I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? |
| 31 Esso è come un granellino di senapa che, quando viene seminato per terra, è il più piccolo di tutti semi che sono sulla terra; | 31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, |
| 32 ma appena seminato cresce e diviene più grande di tutti gli ortaggi e fa rami tanto grandi che gli uccelli del cielo possono ripararsi alla sua ombra". | 32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.« |
| 33 Con molte parabole di questo genere annunziava loro la parola secondo quello che potevano intendere. | 33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. |
| 34 Senza parabole non parlava loro; ma in privato, ai suoi discepoli, spiegava ogni cosa. | 34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. |
| 35 In quel medesimo giorno, verso sera, disse loro: "Passiamo all'altra riva". | 35 Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!« |
| 36 E lasciata la folla, lo presero con sé, così com'era, nella barca. C'erano anche altre barche con lui. | 36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. |
| 37 Nel frattempo si sollevò una gran tempesta di vento e gettava le onde nella barca, tanto che ormai era piena. | 37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. |
| 38 Egli se ne stava a poppa, sul cuscino, e dormiva. Allora lo svegliarono e gli dissero: "Maestro, non t'importa che moriamo?". | 38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« |
| 39 Destatosi, sgridò il vento e disse al mare: "Taci, calmati!". Il vento cessò e vi fu grande bonaccia. | 39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. |
| 40 Poi disse loro: "Perché siete così paurosi? Non avete ancora fede?". | 40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« |
| 41 E furono presi da grande timore e si dicevano l'un l'altro: "Chi è dunque costui, al quale anche il vento e il mare obbediscono?". | 41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?« |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ