SCRUTATIO

Mercoledi, 26 novembre 2025 - Santa Caterina d'Alessandria ( Letture di oggi)

Vangelo secondo Marco 4


font
BIBBIA CEI 1974Biblija Hrvatski
1 Di nuovo si mise a insegnare lungo il mare. E si riunì attorno a lui una folla enorme, tanto che egli salì su una barca e là restò seduto, stando in mare, mentre la folla era a terra lungo la riva.1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Insegnava loro molte cose in parabole e diceva loro nel suo insegnamento:2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 "Ascoltate. Ecco, uscì il seminatore a seminare.3 »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4 Mentre seminava, una parte cadde lungo la strada e vennero gli uccelli e la divorarono.4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Un'altra cadde fra i sassi, dove non c'era molta terra, e subito spuntò perché non c'era un terreno profondo;5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 ma quando si levò il sole, restò bruciata e, non avendo radice, si seccò.6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se.
7 Un'altra cadde tra le spine; le spine crebbero, la soffocarono e non diede frutto.7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 E un'altra cadde sulla terra buona, diede frutto che venne su e crebbe, e rese ora il trenta, ora il sessanta e ora il cento per uno".8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.«
9 E diceva: "Chi ha orecchi per intendere intenda!".

9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
10 Quando poi fu solo, i suoi insieme ai Dodici lo interrogavano sulle parabole. Ed egli disse loro:10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11 "A voi è stato confidato il mistero del regno di Dio; a quelli di fuori invece tutto viene esposto in parabole,11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 perché:

'guardino, ma non vedano, ascoltino, ma non intendano,
perché non si convertano e venga loro perdonato'".

12 da gledaju, gledaju – i ne vide,
slušaju, slušaju – i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
13 Continuò dicendo loro: "Se non comprendete questa parabola, come potrete capire tutte le altre parabole?13 I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
14 Il seminatore semina la parola.14 Sijač sije Riječ.
15 Quelli lungo la strada sono coloro nei quali viene seminata la parola; ma quando l'ascoltano, subito viene satana, e porta via la parola seminata in loro.15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
16 Similmente quelli che ricevono il seme sulle pietre sono coloro che, quando ascoltano la parola, subito l'accolgono con gioia,16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
17 ma non hanno radice in se stessi, sono incostanti e quindi, al sopraggiungere di qualche tribolazione o persecuzione a causa della parola, subito si abbattono.17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
18 Altri sono quelli che ricevono il seme tra le spine: sono coloro che hanno ascoltato la parola,18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
19 ma sopraggiungono le preoccupazioni del mondo e l'inganno della ricchezza e tutte le altre bramosie, soffocano la parola e questa rimane senza frutto.19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
20 Quelli poi che ricevono il seme su un terreno buono, sono coloro che ascoltano la parola, l'accolgono e portano frutto nella misura chi del trenta, chi del sessanta, chi del cento per uno".

20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 Diceva loro: "Si porta forse la lampada per metterla sotto il moggio o sotto il letto? O piuttosto per metterla sul lucerniere?21 I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
22 Non c'è nulla infatti di nascosto che non debba essere manifestato e nulla di segreto che non debba essere messo in luce.22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
23 Se uno ha orecchi per intendere, intenda!".
23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«
24 Diceva loro: "Fate attenzione a quello che udite: Con la stessa misura con la quale misurate, sarete misurati anche voi; anzi vi sarà dato di più.24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25 Poiché a chi ha, sarà dato e a chi non ha, sarà tolto anche quello che ha".

25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«
26 Diceva: "Il regno di Dio è come un uomo che getta il seme nella terra;26 I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27 dorma o vegli, di notte o di giorno, il seme germoglia e cresce; come, egli stesso non lo sa.27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako;
28 Poiché la terra produce spontaneamente, prima lo stelo, poi la spiga, poi il chicco pieno nella spiga.28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29 Quando il frutto è pronto, subito si mette mano alla falce, perché è venuta la mietitura".

29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
30 Diceva: "A che cosa possiamo paragonare il regno di Dio o con quale parabola possiamo descriverlo?30 I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31 Esso è come un granellino di senapa che, quando viene seminato per terra, è il più piccolo di tutti semi che sono sulla terra;31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32 ma appena seminato cresce e diviene più grande di tutti gli ortaggi e fa rami tanto grandi che gli uccelli del cielo possono ripararsi alla sua ombra".

32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
33 Con molte parabole di questo genere annunziava loro la parola secondo quello che potevano intendere.33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
34 Senza parabole non parlava loro; ma in privato, ai suoi discepoli, spiegava ogni cosa.

34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35 In quel medesimo giorno, verso sera, disse loro: "Passiamo all'altra riva".35 Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!«
36 E lasciata la folla, lo presero con sé, così com'era, nella barca. C'erano anche altre barche con lui.36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37 Nel frattempo si sollevò una gran tempesta di vento e gettava le onde nella barca, tanto che ormai era piena.37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
38 Egli se ne stava a poppa, sul cuscino, e dormiva. Allora lo svegliarono e gli dissero: "Maestro, non t'importa che moriamo?".38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?«
39 Destatosi, sgridò il vento e disse al mare: "Taci, calmati!". Il vento cessò e vi fu grande bonaccia.39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Poi disse loro: "Perché siete così paurosi? Non avete ancora fede?".40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?«
41 E furono presi da grande timore e si dicevano l'un l'altro: "Chi è dunque costui, al quale anche il vento e il mare obbediscono?".41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«