Knjiga Mudrosti 8

¹ Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.

² Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti;
i nastojah da mi bude zaručnica
i zaljubih se u ljepotu njezinu.

³ Njezina životna prisnost s Bogom
podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu
jer je ljubi gospodar svemira.

⁴ Ona je povjerenica znanja Božjeg,
izbiračica djela njegovih.

⁵ Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu,
što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?

⁶ Ako opet razum stvara,
tko je na svijetu od nje veći umjetnik?

⁷ Ako li pak tko ljubi pravednost,
pa, kreposti su plodovi njezinih napora:
ona poučava umjerenosti i razboritosti,
pravednosti i hrabrosti,
od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.

⁸ Ako li tko čezne za većim znanjem,
ona poznaje prošlost i proriče budućnost,
vična je izrekama
i umije odgonetati zagonetke.
Ona znade unaprijed znake i čudesa
i slijed razdoblja i vremena.

⁹ Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu,
znajući da će mi biti savjetnica u sreći
i tješiteljica u brigama i tuzi.

¹⁰ Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom,
još kao mladić čast pred starcima.

¹¹ Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman
i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.

¹² Čekat će me kad budem šutio
i slušat će me kad prozborim;
ako se odulji govor moj,
držat će ruku na svojim ustima.

¹³ Po njoj ću zadobiti besmrtnost
i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.

¹⁴ Vladat ću pucima
i narodi će mi biti podložni.

¹⁵ Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me,
s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.

¹⁶ Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje,
jer u drugovanju s njome nema gorčine
i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.

¹⁷ Kad sam tako sve u sebi razmislio
i srcem svojim razabrao
da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću

¹⁸ i da je u ljubavi njezinoj radost čista
i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno,
i razboritost u izmjeni misli s njome
i slava u zajedništvu riječi njezinih,
stao sam tad okolo hoditi i nastojati
kako bih je zadobio.

¹⁹ Ja bijah mladić sretne naravi
i imao sam dobru dušu,

²⁰ ili bolje: jer bijah dobar,
ušao sam u tijelo bez ljage.

²¹ A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne dâ Bog –
a razboritost je već bila znati čiji je ona dar –
pristupih Gospodu i pomolih se
i svim srcem svojim rekoh: