Knjiga Mudrosti 15

¹ A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.

² Ako i sagriješismo, tvoji smo!
Priznajemo tvoju vlast
i nećemo griješiti kad znamo da smo tvoji.

³ Jer tebe znati – savršena je pravednost,
i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.

⁴ Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeća
ni jalovo djelo slikarsko,
likovi našarani ličilima

⁵ koji u budalama potiču žudnju
te žude za neživim obličjem mrtva lika.

⁶ Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada
oni koji ih čine ili žele ili štuju.

⁷ Muči se lončar i gnječi zemlju mekanu:
pravi posuđe kojim se služimo.
Od istoga blata pravi posude
koje služe u plemenite svrhe
i one koje služe suprotnom:
kakva će kojoj namjena biti –
određuje lončar.

⁸ I možda – o napora na zlo data! –
od iste gline pravi ništavnog boga,
on koji je nedavno od zemlje sazdan
i koji će se ubrzo zemlji vratit’ od koje je uzet,
kad se od njega duša zatraži.

⁹ Ne mari on što će brzo umrijeti
ni što mu je život kratkovjek,
nego se natječe sa zlatarima i srebrnarima
i nasljeduje mjedare,
ponosan što pravi krivotvorine.

¹⁰ Srce mu je kao pepeo,
i nada mu od zemlje bjednija,
i život od gline nevredniji,

¹¹ jer nije poznao Stvoritelja svoga
koji mu je udahnuo dušu djelatnu
i nadahnuo ga dahom životnim.

¹² Nego misli da je žiće naše igra
i život naš sajam pun probitka.
»Treba, veli, izbijati korist iz svega, čak iz zla.«

¹³ Jer bolje no itko drugi
zna takav da griješi
kad od iste tvari zemljane
pravi lomne posude i kumire.

¹⁴ Ali su od svih najluđi,
i jadniji od duše čeda nejakog,
oni neprijatelji tvog naroda
koji ga nekoć tlačiše.

¹⁵ Jer oni obožavahu sve poganske kumire
koji ne mogu ni očima gledati,
ni nosom disati, ni ušima slušati,
ni prstima pipati,
ni nogama hoditi.

¹⁶ Jer ih čovjek načini,
sazda ih onaj komu je dah u zajam dan.
Nijedan čovjek ne može načiniti
boga sebi slična;

¹⁷ i jer je smrtan,
mrtvo djelo gradi bezbožničkim rukama.
On je dragocjeniji od svojih svetinja,
jer je živ, a one nisu.

¹⁸ A čak štuju i najgadnije životinje,
što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih.

¹⁹ Na njima nikakve ljepote
da bi privlačile kao druge životinje:
umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.