Knjiga Mudrosti 12

¹i tvoj je besmrtni duh u svemu.²Blago kažnjavaš prestupnike,
koriš ih i opominješ za grijehe njihove
da se ostave zloće
i da se ufaju u tebe, Gospode!³Zamrzio si drevne stanovnike svoje svete zemlje⁴jer su činili zlodjela grozna
u vradžbinama i obredima bezbožnim;⁵okrutne ubojice djece,
žderače utrobe na gozbama mesa ljudskog,
posvećenike s krvava pira,⁶roditelje ubojice bića bespomoćnih
odlučio si uništiti rukama otaca naših,⁷da najdraža ti od sviju zemalja
primi dostojno naselje djece Božje.⁸Ipak si i njih poštedio kao ljude,
jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče
da ih malo-pomalo istrijebe.⁹Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju
rukama pravednika ili strašnim zvijerima
ili ih strogom riječju najedanput zatrti,¹⁰sudeći im malo-pomalo,
davao si mjesta pokajanju,
premda si dobro znao
da je to opak rod
kojem je zloća prirođena
i da im se ćud nikad neće izmijeniti,¹¹jer je to pleme odiskona bilo prokleto.
A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe,
nije bilo od straha ni pred kim.¹²Jer tko bi tebi smio kazati: »Što si učinio?«
I tko se smije oprijeti sudu tvojemu?
Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio?
Ili tko će ustati protiv tebe
kao branitelj nepravednih ljudi?¹³Jer, osim tebe, nema boga koji se brine za sve
da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.¹⁴A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati
protiv tebe u korist onih koje si kaznio.¹⁵I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno,
i nedostojno je moći tvoje kazniti
onoga koji kazne ne zaslužuje.¹⁶Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje
i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.¹⁷Jakost svoju pokazuješ samo onda
kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći
i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.¹⁸Ti, silni gospodaru, sudiš blago
i upravljaš nama s velikom pažnjom,
jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.¹⁹A takvim si djelima narod svoj poučio
da pravednik ima biti čovječan;
podario si sinovima svojim dobru nadu,
jer daješ pokajanje za grijehe.²⁰Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću
kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce –
dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane –²¹kako li si brižno sudio sinove svoje,
čijim si ocima dao divna obećanja
i prisegama i savezima!²²Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje
deset tisuća puta strože,
da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo
i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno.²³Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom
namučio njihovim vlastitim gnusobama.²⁴Jer su odviše zabasali na krivim putovima
i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja,
zabludjeli kao djeca bez razbora.²⁵Zato si im kao djeci bez razbora
poslao kaznu rugla.²⁶A jer ih nije poučila kazna porugljiva,
ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.²⁷Jer kad vidješe da su im za kaznu
te životinje koje štovahu kao bogove,
rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše
i spoznaše pravoga Boga,
o kom prije nisu htjeli ništa čuti.
Zato ih je i stigla najviša osuda.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati