Knjiga Mudrosti 16

¹Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama
i mučeni mnoštvom kukaca.²A narod si svoj, mjesto takvom kaznom,
obasuo dobročinstvom;
i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku,
pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.³I tako Egipćanima,
premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih,
zataji i naravna želja za jelom;
a narodu si svojem poslije kratke oskudice
poklonio jelo čudesno.⁴Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica,
dok je tvojima trebalo samo pokazati
kako su teško mučeni neprijatelji njihovi.⁵I kad je na njih navalio životinjski bijes
te pogibahu od ujeda zmija vijugavih,
srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.⁶Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas,
jer su dobili spasonosni znak
da se sjete zapovijedi tvoga zakona.⁷Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je,
ali ne po onom u što je pogledao,
već zbog tebe, Spasitelju sviju!⁸Ujedno si time dokazao našim dušmanima
da si ti izbavitelj od zla svakoga.⁹Umirahu od ujeda skakavaca i muha
i ne bijaše lijeka životu njihovu,
jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.¹⁰A sinovima tvojim nisu naudili
ni zubi zmija otrovnica,
jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.¹¹Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao,
da se sjete proroštava tvojih,
da ne zapadnu u zaboravnost duboku
i ostanu bez tvojeg dobročinstva.¹²Jer njih nije liječila ni trava ni melem,
nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.¹³Ti imaš vlast nad životom i smrću,
ti dovodiš do vrata podzemlja i opet izvodiš.¹⁴Čovjek može svojom zloćom ubiti,
ali kad duh izađe, ne može ga vratiti
niti izbaviti dušu oduzetu.¹⁵Ruci se tvojoj ne može uteći.¹⁶Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike
koji te ne htjedoše priznati;
gonio ih nečuven dažd i tuča,
i pljusak neumoljiv,
i oganj ih proždirao.¹⁷A najčudnije: u vodi koja gasi sve
rasla je ognju sve žešća moć,
jer se svemir borio za pravednike.¹⁸Čas bi se plamen ublažio
da ne spali životinje poslane na bezbožnike,
nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;¹⁹čas bi opet buknuo u samoj vodi
od ognja snažnije
da uništi plodove zemlje opake.²⁰A narod si svoj hranio
hranom anđeoskom,
slao mu s neba gotov kruh
koji je imao u sebi svaku slast
i ugađao svakom ukusu.²¹Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci,
jer je dar ugađao svakom teku
i mijenjao se u što je tko htio.²²Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se,
da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio
oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,²³dok je opet oganj zaboravio snagu svoju
da bi se nahranili pravednici.²⁴Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju,
napinje snagu svoju za kaznu opakima,
a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:²⁵zato se i tada u sve preobražavalo
da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj,
prema želji potrebitih,²⁶da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode,
naučili kako čovjeka ne hrane različiti plodovi,
nego riječ tvoja uzdržava
sve koji u te vjeruju;²⁷jer ono što nije mogao oganj uništiti
rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,²⁸da bi se znalo kako treba sunce preteći
i tebi zahvaliti,
prije svjetla zorina preda te stupiti.²⁹Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz
i razlijeva se kao voda nekorisna.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati