Knjiga o Jobu 4

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:	1 Respondens autem Eliphaz Themanites dixit:
2 »Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat’ od riječi!	2 “ Si coeperimus loqui tibi, forsitan moleste accipies; sed conceptum sermonem tenere quis poterit?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;	3 Ecce, docuisti multos et manus lassas roborasti;
4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.	4 vacillantes confirmaverunt sermones tui, et genua trementia confortasti.
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!	5 Nunc autem venit super te plaga, et defecisti; tetigit te, et conturbatus es.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?	6 Nonne timor tuus est fiducia tua, spes tua est perfectio viarum tuarum?
7 Ta sjeti se: nevin – propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?	7 Recordare, obsecro te, quis umquam innocens periit, aut quando recti deleti sunt?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.	8 quin potius vidi eos, qui operantur iniquitatem et seminant dolores et metunt eos,
9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.	9 flante Deo perisse, et spiritu irae eius esse consumptos.
10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k’o zubi u lavića.	10 Rugitus leonis et vox leaenae et dentes catulorum leonum contriti sunt.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.	11 Leo periit, eo quod non haberet praedam, et catuli leonis dissipati sunt.
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.	12 Porro ad me furtive verbum delatum est, et suscepit auris mea sussurrum eius.
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,	13 In horrore visionis nocturnae, quando solet sopor occupare homines,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.	14 pavor tenuit me et tremor, et omnia ossa mea perterrita sunt.
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.	15 Et cum spiritus, me praesente, transiret, inhorruerunt pili carnis meae.
16 Stajao je netko – lica mu ne poznah – ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:	16 Stetit quidam, cuius non agnoscebam vultum, imago coram oculis meis, et vocem quasi aurae lenis audivi:
17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?	17 “Numquid homo Dei comparatione iustificabitur, aut factore suo purior erit vir?”.
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje –	18 Ecce, in servis suis fiduciam non habet et in angelis suis reperit pravitatem.
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:	19 Quanto magis hi, qui habitant domosluteas, quorum fundamentum est in pulvere. Consumentur velut tinea!
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda – nitko i ne vidi.	20 De mane usque ad vesperam succidentur et, quia nullus intellegit, in aeternum peribunt.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’	21 Nonne evulsum est reliquum eorum ab eis? Morientur, et non in sapientia.