Ioannes 11

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Erat autem quidam languens Lazarus a Bethania, de castello Mariæ et Marthæ sororis ejus.	1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
2 (Maria autem erat quæ unxit Dominum unguento, et extersit pedes ejus capillis suis : cujus frater Lazarus infirmabatur.)	2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 Miserunt ergo sorores ejus ad eum dicentes : Domine, ecce quem amas infirmatur.	3 Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«
4 Audiens autem Jesus dixit eis : Infirmitas hæc non est ad mortem, sed pro gloria Dei, ut glorificetur Filius Dei per eam.	4 Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«
5 Diligebat autem Jesus Martham, et sororem ejus Mariam, et Lazarum.	5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 Ut ergo audivit quia infirmabatur, tunc quidem mansit in eodem loco duobus diebus ;	6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 deinde post hæc dixit discipulis suis : Eamus in Judæam iterum.	7 Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«
8 Dicunt ei discipuli : Rabbi, nunc quærebant te Judæi lapidare, et iterum vadis illuc ?	8 Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?«
9 Respondit Jesus : Nonne duodecim sunt horæ diei ? Si quis ambulaverit in die, non offendit, quia lucem hujus mundi videt :	9 Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 si autem ambulaverit in nocte, offendit, quia lux non est in eo.	10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.«
11 Hæc ait, et post hæc dixit eis : Lazarus amicus noster dormit : sed vado ut a somno excitem eum.	11 To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.«
12 Dixerunt ergo discipuli ejus : Domine, si dormit, salvus erit.	12 Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.«
13 Dixerat autem Jesus de morte ejus : illi autem putaverunt quia de dormitione somni diceret.	13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 Tunc ergo Jesus dixit eis manifeste : Lazarus mortuus est :	14 Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro.
15 et gaudeo propter vos, ut credatis, quoniam non eram ibi, sed eamus ad eum.	15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!«
16 Dixit ergo Thomas, qui dicitur Didymus, ad condiscipulos : Eamus et nos, ut moriamur cum eo.	16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«
17 Venit itaque Jesus : et invenit eum quatuor dies jam in monumento habentem.	17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
18 (Erat autem Bethania juxta Jerosolymam quasi stadiis quindecim.)	18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
19 Multi autem ex Judæis venerant ad Martham et Mariam, ut consolarentur eas de fratre suo.	19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 Martha ergo ut audivit quia Jesus venit, occurrit illi : Maria autem domi sedebat.	20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
21 Dixit ergo Martha ad Jesum : Domine, si fuisses hic, frater meus non fuisset mortuus :	21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
22 sed et nunc scio quia quæcumque poposceris a Deo, dabit tibi Deus.	22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.«
23 Dicit illi Jesus : Resurget frater tuus.	23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!«
24 Dicit ei Martha : Scio quia resurget in resurrectione in novissimo die.	24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«
25 Dixit ei Jesus : Ego sum resurrectio et vita : qui credit in me, etiam si mortuus fuerit, vivet :	25 Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
26 et omnis qui vivit et credit in me, non morietur in æternum. Credis hoc ?	26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?«
27 Ait illi : Utique Domine, ego credidi quia tu es Christus, Filius Dei vivi, qui in hunc mundum venisti.	27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«
28 Et cum hæc dixisset, abiit, et vocavit Mariam sororem suam silentio, dicens : Magister adest, et vocat te.	28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.«
29 Illa ut audivit, surgit cito, et venit ad eum ;	29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
30 nondum enim venerat Jesus in castellum : sed erat adhuc in illo loco, ubi occurrerat ei Martha.	30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
31 Judæi ergo, qui erant cum ea in domo, et consolabantur eam, cum vidissent Mariam quia cito surrexit, et exiit, secuti sunt eam dicentes : Quia vadit ad monumentum, ut ploret ibi.	31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 Maria ergo, cum venisset ubi erat Jesus, videns eum, cecidit ad pedes ejus, et dicit ei : Domine, si fuisses hic, non esset mortuus frater meus.	32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.«
33 Jesus ergo, ut vidit eam plorantem, et Judæos, qui venerant cum ea, plorantes, infremuit spiritu, et turbavit seipsum,	33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
34 et dixit : Ubi posuistis eum ? Dicunt ei : Domine, veni, et vide.	34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!«
35 Et lacrimatus est Jesus.	35 I zaplaka Isus.
36 Dixerunt ergo Judæi : Ecce quomodo amabat eum.	36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!«
37 Quidam autem ex ipsis dixerunt : Non poterat hic, qui aperuit oculos cæci nati, facere ut hic non moreretur ?	37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«
38 Jesus ergo rursum fremens in semetipso, venit ad monumentum. Erat autem spelunca, et lapis superpositus erat ei.	38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
39 Ait Jesus : Tollite lapidem. Dicit ei Martha, soror ejus qui mortuus fuerat : Domine, jam fœtet, quatriduanus est enim.	39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.«
40 Dicit ei Jesus : Nonne dixi tibi quoniam si credideris, videbis gloriam Dei ?	40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?«
41 Tulerunt ergo lapidem : Jesus autem, elevatis sursum oculis, dixit : Pater, gratias ago tibi quoniam audisti me.	41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao.
42 Ego autem sciebam quia semper me audis, sed propter populum qui circumstat, dixi : ut credant quia tu me misisti.	42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.«
43 Hæc cum dixisset, voce magna clamavit : Lazare, veni foras.	43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!«
44 Et statim prodiit qui fuerat mortuus, ligatus pedes, et manus institis, et facies illius sudario erat ligata. Dixit eis Jesus : Solvite eum et sinite abire.	44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«
45 Multi ergo ex Judæis, qui venerant ad Mariam, et Martham, et viderant quæ fecit Jesus, crediderunt in eum.	45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
46 Quidam autem ex ipsis abierunt ad pharisæos, et dixerunt eis quæ fecit Jesus.	46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
47 Collegerunt ergo pontifices et pharisæi concilium, et dicebant : Quid facimus, quia hic homo multa signa facit ?	47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
48 Si dimittimus eum sic, omnes credent in eum, et venient Romani, et tollent nostrum locum, et gentem.	48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!«
49 Unus autem ex ipsis, Caiphas nomine, cum esset pontifex anni illius, dixit eis : Vos nescitis quidquam,	49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate.
50 nec cogitatis quia expedit vobis ut unus moriatur homo pro populo, et non tota gens pereat.	50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!«
51 Hoc autem a semetipso non dixit : sed cum esset pontifex anni illius, prophetavit, quod Jesus moriturus erat pro gente,	51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
52 et non tantum pro gente, sed ut filios Dei, qui erant dispersi, congregaret in unum.	52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
53 Ab illo ergo die cogitaverunt ut interficerent eum.	53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
54 Jesus ergo jam non in palam ambulabat apud Judæos, sed abiit in regionem juxta desertum, in civitatem quæ dicitur Ephrem, et ibi morabatur cum discipulis suis.	54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
55 Proximum autem erat Pascha Judæorum, et ascenderunt multi Jerosolymam de regione ante Pascha, ut sanctificarent seipsos.	55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
56 Quærebant ergo Jesum, et colloquebantur ad invicem, in templo stantes : Quid putatis, quia non venit ad diem festum ? Dederant autem pontifices et pharisæi mandatum ut si quis cognoverit ubi sit, indicet, ut apprehendant eum.	56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«
	57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.