Tužaljke 5

¹ Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo,
pogledaj, vidi sramotu našu!

² Baština naša pade u ruke strancima,
domovi naši pripadoše tuđincima.

³ Siročad smo: oca nemamo,
majke su nam kao udovice.

⁴ Vodu što pijemo plaćamo novcem,
i za drvo valja nam platiti.

⁵ Jaram nam je o vratu, gone nas,
iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

⁶ Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji
da se kruha nasitimo.

⁷ Oci naši zgriješiše i više ih nema,
a mi nosimo krivice njihove.

⁸ Robovi nama zapovijedaju,
a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

⁹ Kruh svoj donosimo
izlažući život maču u pustinji.

¹⁰ Koža nam gori kao peć užarena,
ognjicom od plamena gladi.

¹¹ Oskvrnuli su žene na Sionu
i djevice u gradovima judejskim.

¹² Svojim su rukama vješali knezove,
ni lica staračka nisu poštivali.

¹³ Mladići su nosili žrvnjeve,
djeca padala pod bremenom drva.

¹⁴ Starci su ostavili vrata,
mladići više ne sviraju na lirama.

¹⁵ Radosti nesta iz naših srdaca,
naš ples se pretvori u tugovanje.

¹⁶ Pao je vijenac s naše glave,
jao nama što zgriješismo!

¹⁷ Evo zašto nam srce boluje,
evo zašto nam oči se zastiru:

¹⁸ zato što gora sionska opustje
i po njoj se šuljaju šakali.

¹⁹ Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek,
tvoj je prijesto od koljena do koljena.

²⁰ Zašto da nas zaboraviš zauvijek,
da nas ostaviš za mnoge dane?

²¹ Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se,
obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

²² Il' nas hoćeš sasvim zabaciti
i na nas se beskrajno srditi?