SCRUTATIO

Cetvrtak, 17 Rujan 2026 - Santi Cornelio e Cipriano ( Letture di oggi)

Tužaljke 5


font
Biblija HrvatskiPattloch Bibel
1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo,
pogledaj, vidi sramotu našu!
1 Bedenke, o Herr, was uns widerfuhr! Schau her und sieh unsere Schmach!
2 Baština naša pade u ruke strancima,
domovi naši pripadoše tuđincima.
2 Unser Erbteil fiel Fremden zu, unsere Häuser kamen an Ausländer.
3 Siročad smo: oca nemamo,
majke su nam kao udovice.
3 Waisen sind wir geworden, vaterlos, unsere Mütter Witwen gleich.
4 Vodu što pijemo plaćamo novcem,
i za drvo valja nam platiti.
4 Unser Trinkwasser erhalten wir nur gegen Geld, unser Holz nur gegen Bezahlung.
5 Jaram nam je o vratu, gone nas,
iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
5 Bis über den Hals verfolgt man uns; wir sind es müde, man gönnt uns nicht Ruhe.
6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji
da se kruha nasitimo.
6 Wir reichten Ägypten und Assur die Hand, uns zu sättigen mit Brot.
7 Oci naši zgriješiše i više ih nema,
a mi nosimo krivice njihove.
7 Unsere Väter haben gefehlt, sie sind dahin; doch ihre Sünden müssen wir tragen.
8 Robovi nama zapovijedaju,
a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
8 Knechte herrschen über uns; niemand befreit uns aus ihrer Gewalt.
9 Kruh svoj donosimo
izlažući život maču u pustinji.
9 Wir ernten unsere Nahrung mit Lebensgefahr, bedroht vom Schwerte der Wüste.
10 Koža nam gori kao peć užarena,
ognjicom od plamena gladi.
10 Wie ein Ofen glüht unsere Haut von den Qualen des Hungers.
11 Oskvrnuli su žene na Sionu
i djevice u gradovima judejskim.
11 Man schändete Frauen in Sion, Jungfrauen in Judas Städten.
12 Svojim su rukama vješali knezove,
ni lica staračka nisu poštivali.
12 Fürsten wurden von Feindeshand erhängt, Älteste nicht entsprechend geehrt.
13 Mladići su nosili žrvnjeve,
djeca padala pod bremenom drva.
13 Jünglinge müssen den Mühlstein schleppen, und Knaben straucheln unter der Holzlast.
14 Starci su ostavili vrata,
mladići više ne sviraju na lirama.
14 Greise halten sich fern vom Tor, Jünglinge von ihrem Saitenspiel.
15 Radosti nesta iz naših srdaca,
naš ples se pretvori u tugovanje.
15 Entschwunden ist die Freude unseres Herzens, unser Reigen in Trauer verkehrt.
16 Pao je vijenac s naše glave,
jao nama što zgriješismo!
16 Die Krone ist uns vom Haupte gefallen; weh uns, daß wir gesündigt!
17 Evo zašto nam srce boluje,
evo zašto nam oči se zastiru:
17 Darob ist unser Herz krank, darum sind unsere Augen verdüstert:
18 zato što gora sionska opustje
i po njoj se šuljaju šakali.
18 um den Sionsberg, der verwüstet ist, auf dem Schakale sich tummeln.
19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek,
tvoj je prijesto od koljena do koljena.
19 Du aber, Herr, thronst in Ewigkeit; dein Thron steht fest von Geschlecht zu Geschlecht.
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek,
da nas ostaviš za mnoge dane?
20 Warum willst du uns für immer vergessen und verlassen auf lange Zeit?
21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se,
obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
21 Führe uns, Herr, zu dir zurück, so kehren wir um! Mach unsere Tage neu, ganz wie sie ehedem waren!
22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti
i na nas se beskrajno srditi?
22 Oder hast du uns völlig verworfen, zürnst du uns so gewaltig?