Psalmi 102

¹Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu
izlijeva pred Jahvom.²Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!³Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!⁴Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.⁵Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.⁶Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.⁷Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.⁸Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.⁹Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.¹⁰Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama¹¹zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.¹²Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.¹³A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.¹⁴Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!¹⁵Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.¹⁶Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje¹⁷kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,¹⁸kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.¹⁹Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.²⁰Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda²¹da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,²²da se na Sionu navijesti ime Jahvino
i njegova hvala u Jeruzalemu²³kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Jahvi.²⁴Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.²⁵Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.²⁶U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.²⁷Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:²⁸ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.²⁹Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati