Psalmi 102

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom.	1 Preces afflicti, qui defessus angorem suum ante Dominum profundit.
2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!	2 Domine, exaudi orationem meam, et clamor meus ad te veniat.
3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!	3 Non abscondas faciem tuam a me; in quacumque die tribulor, inclina ad me aurem tuam. In quacumque die invocavero te, velociter exaudi me.
4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.	4 Quia defecerunt sicut fumus dies mei, et ossa mea sicut cremium aruerunt.
5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.	5 Percussum est ut fenum et aruit cor meum, etenim oblitus sum comedere panem meum.
6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.	6 A voce gemitus mei adhaesit os meum carni meae.
7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini.	7 Similis factus sum pellicano solitudinis, factus sum sicut nycticorax in ruinis.
8 Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu.	8 Vigilavi et factus sum sicut passer solitarius in tecto.
9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.	9 Tota die exprobrabant mihi inimici mei, exardescentes in me per me iurabant.
10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama	10 Quia cinerem tamquam panem manducabam et potum meum cum fletu miscebam,
11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.	11 a facie irae et increpationis tuae, quia elevans allisisti me.
12 Moji su dani k’o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.	12 Dies mei sicut umbra declinaverunt, et ego sicut fenum arui.
13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.	13 Tu autem, Domine, in aeternum permanes, et memoriale tuum in generationem et generationem.
14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas!	14 Tu exsurgens misereberis Sion, quia tempus miserendi eius, quia venit tempus,
15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.	15 quoniam placuerunt servis tuis lapides eius, et pulveris eius miserentur.
16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje	16 Et timebunt gentes nomen tuum, Domine, et omnes reges terrae gloriam tuam,
17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,	17 quia aedificavit Dominus Sion et apparuit in gloria sua.
18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.	18 Respexit in orationem inopum et non sprevit precem eorum.
19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.	19 Scribantur haec pro generatione altera, et populus, qui creabitur, laudabit Dominum.
20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda	20 Quia prospexit de excelso sanctuario suo, Dominus de caelo in terram aspexit,
21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,	21 ut audiret gemitus compeditorum, ut solveret filios mortis;
22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu	22 ut annuntient in Sion nomen Domini et laudem eius in Ierusalem,
23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.	23 cum congregati fuerint populi in unum et regna, ut serviant Domino.
24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.	24 Humiliavit in via virtutem meam, abbreviavit dies meos. Dicam: “ Deus meus,
25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.	25 ne auferas me in dimidio dierum meorum; in generationem et generationem sunt anni tui.
26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.	26 Initio terram fundasti; et opera manuum tuarum sunt caeli.
27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:	27 Ipsi peribunt, tu autem permanes; et omnes sicut vestimentum veterascent, et sicut opertorium mutabis eos, et mutabuntur.
28 ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja.	28 Tu autem idem ipse es, et anni tui non deficient.
29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«	29 Filii servorum tuorum habitabunt, et semen eorum in conspectu tuo firmabitur ”.