SCRUTATIO

Nedjelja, 9 Kolovoz 2026 - Santa Teresa Benedetta della Croce (Edith Stein) ( Letture di oggi)

Psalmi 102


font
Biblija HrvatskiBiblia Sagrada
1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu
izlijeva pred Jahvom.
1 Oración de un afligido que, en su congoja, desahoga su pena ante el Señor.
2 Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
2 Señor, escucha mi oración, | que mi grito llegue hasta ti;
3 Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
3 no me escondas tu rostro | el día de la desgracia. | Inclina tu oído hacia mí; | cuando te invoco, | escúchame enseguida.
4 Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
4 Que mis días se desvanecen como humo, | mis huesos queman como brasas;
5 Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
5 mi corazón está agostado como hierba, | me olvido de comer mi pan;
6 Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
6 con la violencia de mis quejidos, | se me pega la piel a los huesos.
7 Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
7 Estoy como lechuza en la estepa, | como búho entre ruinas;
8 Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.
8 estoy desvelado, gimiendo, | como pájaro sin pareja en el tejado.
9 Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.
9 Mis enemigos me insultan sin descanso; | furiosos contra mí, me maldicen.
10 Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
10 En vez de pan, como ceniza, | mezclo mi bebida con llanto,
11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.
11 por tu cólera y tu indignación, | porque me alzaste en vilo y me tiraste;
12 Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.
12 mis días son una sombra que se alarga, | me voy secando como la hierba.
13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
13 Tú, en cambio, permaneces para siempre, | y tu nombre de generación en generación.
14 Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
14 Levántate y ten misericordia de Sión, | que ya es hora y tiempo de misericordia.
15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.
15 Tus siervos aman sus piedras, | se compadecen de sus ruinas;
16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
16 los gentiles temerán tu nombre; | los reyes del mundo, tu gloria.
17 kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
17 Cuando el Señor reconstruya Sión, | y aparezca en su gloria,
18 kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.
18 y se vuelva a las súplicas de los indefensos, | y no desprecie sus peticiones.
19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.
19 Quede esto escrito para la generación futura, | y el pueblo que será creado alabará al Señor.
20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
20 Que el Señor ha mirado desde su excelso santuario, | desde el cielo se ha fijado en la tierra,
21 da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
21 para escuchar los gemidos de los cautivos | y librar a los condenados a muerte.
22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino
i njegova hvala u Jeruzalemu
22 Para anunciar en Sión el nombre del Señor, | y su alabanza en Jerusalén,
23 kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Jahvi.
23 cuando se reúnan unánimes los pueblos | y los reyes para dar culto al Señor.
24 Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.
24 Él agotó mis fuerzas en el camino, | acortó mis días;
25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
25 y yo dije: «Dios mío, no me arrebates en la mitad de mis días». | Tus años duran por todas las generaciones:
26 U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
26 al principio cimentaste la tierra, | y el cielo es obra de tus manos.
27 Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
27 Ellos perecerán, tú permaneces; | se gastarán como la ropa, | serán como un vestido que se muda.
28 ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.
28 Tú, en cambio, eres siempre el mismo, | tus años no se acabarán.
29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
29 Los hijos de tus siervos vivirán seguros, | su linaje durará en tu presencia.