Psalmi 102
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | Biblia Sagrada |
|---|---|
| 1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom. | 1 Oración de un afligido que, en su congoja, desahoga su pena ante el Señor. |
| 2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! | 2 Señor, escucha mi oración, | que mi grito llegue hasta ti; |
| 3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! | 3 no me escondas tu rostro | el día de la desgracia. | Inclina tu oído hacia mí; | cuando te invoco, | escúchame enseguida. |
| 4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. | 4 Que mis días se desvanecen como humo, | mis huesos queman como brasas; |
| 5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. | 5 mi corazón está agostado como hierba, | me olvido de comer mi pan; |
| 6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. | 6 con la violencia de mis quejidos, | se me pega la piel a los huesos. |
| 7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini. | 7 Estoy como lechuza en la estepa, | como búho entre ruinas; |
| 8 Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu. | 8 estoy desvelado, gimiendo, | como pájaro sin pareja en el tejado. |
| 9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. | 9 Mis enemigos me insultan sin descanso; | furiosos contra mí, me maldicen. |
| 10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama | 10 En vez de pan, como ceniza, | mezclo mi bebida con llanto, |
| 11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. | 11 por tu cólera y tu indignación, | porque me alzaste en vilo y me tiraste; |
| 12 Moji su dani k’o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. | 12 mis días son una sombra que se alarga, | me voy secando como la hierba. |
| 13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. | 13 Tú, en cambio, permaneces para siempre, | y tu nombre de generación en generación. |
| 14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas! | 14 Levántate y ten misericordia de Sión, | que ya es hora y tiempo de misericordia. |
| 15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. | 15 Tus siervos aman sus piedras, | se compadecen de sus ruinas; |
| 16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje | 16 los gentiles temerán tu nombre; | los reyes del mundo, tu gloria. |
| 17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, | 17 Cuando el Señor reconstruya Sión, | y aparezca en su gloria, |
| 18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. | 18 y se vuelva a las súplicas de los indefensos, | y no desprecie sus peticiones. |
| 19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. | 19 Quede esto escrito para la generación futura, | y el pueblo que será creado alabará al Señor. |
| 20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda | 20 Que el Señor ha mirado desde su excelso santuario, | desde el cielo se ha fijado en la tierra, |
| 21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, | 21 para escuchar los gemidos de los cautivos | y librar a los condenados a muerte. |
| 22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu | 22 Para anunciar en Sión el nombre del Señor, | y su alabanza en Jerusalén, |
| 23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. | 23 cuando se reúnan unánimes los pueblos | y los reyes para dar culto al Señor. |
| 24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. | 24 Él agotó mis fuerzas en el camino, | acortó mis días; |
| 25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. | 25 y yo dije: «Dios mío, no me arrebates en la mitad de mis días». | Tus años duran por todas las generaciones: |
| 26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. | 26 al principio cimentaste la tierra, | y el cielo es obra de tus manos. |
| 27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: | 27 Ellos perecerán, tú permaneces; | se gastarán como la ropa, | serán como un vestido que se muda. |
| 28 ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja. | 28 Tú, en cambio, eres siempre el mismo, | tus años no se acabarán. |
| 29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.« | 29 Los hijos de tus siervos vivirán seguros, | su linaje durará en tu presencia. |