Knjiga o Jobu 33

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 »Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.	1 Audi igitur, Iob, eloquia mea et omnes sermones meos ausculta.
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.	2 Ecce aperui os meum, loquatur lingua mea in faucibus meis.
3 Iskreno će ti zborit’ srce moje, usne će čistu izreći istinu.	3 Ex recto corde sermones mei sunt, et sententiam puram labia mea loquentur.
4 Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.	4 Spiritus Dei fecit me, et spiraculum Omnipotentis vivificavit me.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!	5 Si potes, responde mihi, praepara te coram me et consiste.
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;	6 Ecce ego sicut tu coram Deo sum et de eodem luto abscissus sum et ego.
7 zato ja strahom tebe motrit’ neću, ruka te moja neće pritisnuti.	7 Verumtamen terror meus non te terreat, et onus meum non sit tibi grave.
8 Dakle, na moje uši rekao si – posve sam jasno tvoje čuo riječi:	8 Dixisti ergo in auribus meis, et vocem verborum tuorum audivi:
9 ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.	9 “Mundus sum ego et absque delicto; immaculatus, et non est iniquitas in me.
10 Al’ On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.	10 Quia querelas in me repperit, ideo arbitratus est me inimicum sibi;
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.’	11 posuit in nervo pedes meos, custodivit omnes semitas meas”.
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit’ se ne može.	12 Hoc est ergo, in quo non es iustificatus, respondebo tibi, quia maior est Deus homine.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?	13 Quare adversus eum contendis, quod non ad omnia verba responderit tibi?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća.	14 Semel loquitur Deus, et secundo idipsum non repetit.
15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,	15 Per somnium in visione nocturna, quando irruit sopor super homines, et dormiunt in lectulo,
16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim	16 tunc aperit aures virorum et in visionibus terret eos,
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,	17 ut avertat hominem ab his, quae facit, et liberet eum de superbia,
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u podzemlje.	18 eruens animam eius a fovea et vitam illius, ut non transeat canalem mortis.
19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,	19 Increpat quoque per dolorem in lectulo, et tremitus ossium eius continuus.
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;	20 Abominabilis ei fit in vita sua panis, et animae illius cibus ante desiderabilis.
21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,	21 Tabescet caro eius in conspectu, et ossa, quae non videbantur, nudabuntur.
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.	22 Appropinquavit corruptioni foveae, et vita illius mortiferis sedibus.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,	23 Si fuerit apud eum angelus, unus de milibus interpres, ut annuntiet homini aequitatem,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!	24 miserebitur eius et dicet: “Libera eum, ut non descendat in foveam; inveni, in quo ei propitier”.
25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek’ se vrati u dane mladenačke!’	25 Revirescet caro eius plus quam in iuventute, revertetur ad dies adulescentiae suae.
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.	26 Deprecabitur Deum, et placabilis ei erit; et videbit faciem eius in iubilo, et reddet homini iustitiam suam.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: ‘Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.	27 Canit ad homines et dicit: “Peccavi et iustitiam perverti et non debui satisfacere.
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.’	28 Liberavit animam suam, ne pergeret in foveam, sed vivens lucem videret”.
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:	29 Ecce haec omnia operatur Deus duobus, tribus vicibus cum homine,
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.	30 ut revocet animas eorum a fovea et illuminet luce viventium.
31 Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.	31 Attende, Iob, et audi me et tace, dum ego loquor.
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori – rado bih opravdao tebe.	32 Si autem habes quod loquaris, responde mihi; loquere, volo enim te apparereiustum.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit’ mudrosti.«	33 Quod si non habes, audi me; tace, et docebo te sapientiam ”.