Knjiga o Jobu 29
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA TINTORI |
---|---|
1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče: | 1 poi Giobbe, ripigliando il suo discorso, disse: |
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, | 2 « Chi mi darà di tornare come nei mesi di prima, come nei mesi in cui Dio mi proteggeva? |
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, | 3 Quando la sua lampada splendeva sopra il mio capo, e alla sua luce io camminavo nelle tenebre? |
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, | 4 come fui nei giorni della mia giovinezza, allorché Dio come amico stava nella mia tenda? |
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, | 5 Quando era con me l'Onnipotente e intorno a me i miei figli? |
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! | 6 Quando io lavavo i miei piedi nel burro e la roccia mi fluiva rivi d'olio? |
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, | 7 Quando io me ne andavo alla porta della città e mi preparavano un seggio sulla piazza? |
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. | 8 I giovani, alvedermi, si ritiravano, i vecchi s'alzavano e rimanevano in piedi. |
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. | 9 I principi cessavano di parlare e mettevano il dito alla bocca. |
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. | 10 I grandi rattenevano la loro voce e la loro lingua s'attaccava al palato. |
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. | 11 Chi sentiva parlar di me mi chiamava beato, chi mi vedeva mi rendeva testimonianza. |
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. | 12 Perchè io avevo liberato il povero che gridava (soccorso), l'orfano privo di aiuto. |
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. | 13 La benedizione di chi stava per perire veniva sopra di me e io consolavo il cuore della vedova. |
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. | 14 Mi rivestii di giustizia, l'equità fu come il mio manto e il mio diadema. |
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, | 15 Ero l'occhio del cieco, il piede dello zoppo; |
16 otac ubogima, zastupnik strancima. | 16 ero il padre dei poveri e studiavo a fondo la causa da me non conosciuta. |
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. | 17 Rompevo le ganasce all'iniquo, e strappavo dai suoi denti la preda, |
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu, k’o palma, bezbrojne proživjevši dane. | 18 e dicevo: Morrò nel mio piccolo nido e come la palma moltiplicherò i miei giorni; |
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. | 19 la mia radice si stende lungo le acque e la rugiada si poserà sui miei rami; |
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i lûk će mi se obnavljati u ruci.’« | 20 si rinnovellerà sempre la mia gloria, il mio arco si rinforzerà nella mia mano. |
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. | 21 Quelli che mi ascoltavano aspettavano il mio parere e in silenzio stavano a sentire il mio consiglio. |
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. | 22 Dopo le mie parole nessuno fiatava. I miei discorsi stillavano sopra di loro (come rugiada). |
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom, otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim. | 23 Essi m'aspettavano come la pioggia, aprivan la loro bocca come alla pioggia della tarda stagione. |
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. | 24 Se qualche volta loro sorridevo, non arrivavano a crederlo, e la luce del mio volto non cadeva per terra. |
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. | 25 Se mi piaceva andar tra loro, avevo il primo posto, e, sebbene vi stessi come un re in mezzo alle schiere, ero il consolatore degli afflitti ». |