SCRUTATIO

Utorak, 14 Listopad 2025 - San Callisto I papa ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 29


font
Biblija HrvatskiBIBBIA TINTORI
1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče:1 poi Giobbe, ripigliando il suo discorso, disse:
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
2 « Chi mi darà di tornare come nei mesi di prima, come nei mesi in cui Dio mi proteggeva?
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
3 Quando la sua lampada splendeva sopra il mio capo, e alla sua luce io camminavo nelle tenebre?
4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
4 come fui nei giorni della mia giovinezza, allorché Dio come amico stava nella mia tenda?
5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
5 Quando era con me l'Onnipotente e intorno a me i miei figli?
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
6 Quando io lavavo i miei piedi nel burro e la roccia mi fluiva rivi d'olio?
7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
7 Quando io me ne andavo alla porta della città e mi preparavano un seggio sulla piazza?
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
8 I giovani, alvedermi, si ritiravano, i vecchi s'alzavano e rimanevano in piedi.
9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
9 I principi cessavano di parlare e mettevano il dito alla bocca.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
10 I grandi rattenevano la loro voce e la loro lingua s'attaccava al palato.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
11 Chi sentiva parlar di me mi chiamava beato, chi mi vedeva mi rendeva testimonianza.
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
12 Perchè io avevo liberato il povero che gridava (soccorso), l'orfano privo di aiuto.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
13 La benedizione di chi stava per perire veniva sopra di me e io consolavo il cuore della vedova.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
14 Mi rivestii di giustizia, l'equità fu come il mio manto e il mio diadema.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,15 Ero l'occhio del cieco, il piede dello zoppo;
16 otac ubogima, zastupnik strancima.16 ero il padre dei poveri e studiavo a fondo la causa da me non conosciuta.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
17 Rompevo le ganasce all'iniquo, e strappavo dai suoi denti la preda,
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
18 e dicevo: Morrò nel mio piccolo nido e come la palma moltiplicherò i miei giorni;
19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
19 la mia radice si stende lungo le acque e la rugiada si poserà sui miei rami;
20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
20 si rinnovellerà sempre la mia gloria, il mio arco si rinforzerà nella mia mano.
21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
21 Quelli che mi ascoltavano aspettavano il mio parere e in silenzio stavano a sentire il mio consiglio.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
22 Dopo le mie parole nessuno fiatava. I miei discorsi stillavano sopra di loro (come rugiada).
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
23 Essi m'aspettavano come la pioggia, aprivan la loro bocca come alla pioggia della tarda stagione.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
24 Se qualche volta loro sorridevo, non arrivavano a crederlo, e la luce del mio volto non cadeva per terra.
25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.
25 Se mi piaceva andar tra loro, avevo il primo posto, e, sebbene vi stessi come un re in mezzo alle schiere, ero il consolatore degli afflitti ».