SCRUTATIO

Utorak, 14 Listopad 2025 - San Callisto I papa ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 29


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče:1 Giobbe continuò il suo discorso dicendo:
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
2 «Potessi tornare com’ero ai mesi andati,
ai giorni in cui Dio vegliava su di me,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
3 quando brillava la sua lucerna sopra il mio capo
e alla sua luce camminavo in mezzo alle tenebre;
4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
4 com’ero nei giorni del mio rigoglio,
quando Dio proteggeva la mia tenda,
5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
5 quando l’Onnipotente stava ancora con me
e i miei giovani mi circondavano,
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
6 quando mi lavavo i piedi nella panna
e la roccia mi versava ruscelli d’olio!
7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
7 Quando uscivo verso la porta della città
e sulla piazza ponevo il mio seggio,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
8 vedendomi, i giovani si ritiravano
e i vecchi si alzavano in piedi,
9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
9 i notabili sospendevano i loro discorsi
e si mettevano la mano alla bocca,
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
10 la voce dei capi si smorzava
e la loro lingua restava fissa al palato;
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
11 infatti con gli orecchi ascoltavano e mi dicevano felice,
con gli occhi vedevano e mi rendevano testimonianza,
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
12 perché soccorrevo il povero che chiedeva aiuto
e l’orfano che ne era privo.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
13 La benedizione del disperato scendeva su di me
e al cuore della vedova infondevo la gioia.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
14 Ero rivestito di giustizia come di un abito,
come mantello e turbante era la mia equità.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,15 Io ero gli occhi per il cieco,
ero i piedi per lo zoppo.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.16 Padre io ero per i poveri
ed esaminavo la causa dello sconosciuto,
17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
17 spezzavo le mascelle al perverso
e dai suoi denti strappavo la preda.
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
18 Pensavo: “Spirerò nel mio nido
e moltiplicherò i miei giorni come la fenice.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
19 Le mie radici si estenderanno fino all’acqua
e la rugiada di notte si poserà sul mio ramo.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
20 La mia gloria si rinnoverà in me
e il mio arco si rinforzerà nella mia mano”.
21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
21 Mi ascoltavano in attesa fiduciosa
e tacevano per udire il mio consiglio.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
22 Dopo le mie parole non replicavano,
e su di loro stillava il mio dire.
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
23 Le attendevano come si attende la pioggia
e aprivano la bocca come ad acqua primaverile.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
24 Se a loro sorridevo, non osavano crederlo,
non si lasciavano sfuggire la benevolenza del mio volto.
25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.
25 Indicavo loro la via da seguire e sedevo come capo,
e vi rimanevo come un re fra le sue schiere
o come un consolatore di afflitti.