SCRUTATIO

Utorak, 7 Listopad 2025 - Beata Maria Vergine del Rosario ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 17


font
Biblija HrvatskiBIBBIA RICCIOTTI
1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.1 - Il mio spirito s'attenua, i miei giorni s'accorciano, e per me non resta che il sepolcro!
2 Rugači su evo mene dohvatili,
od uvreda oka sklopiti ne mogu.
2 Io non ho peccato, eppur nelle amarezze s'intrattiene l'occhio mio.
3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem
kad mi nitko u dlan neće da udari.
3 Liberami, o Signore, e mettimi vicino a te, e poi mi combatta pur la mano di chiunque.
4 Jer, srca si njina lišio razuma
i dopustiti im nećeš da opstanu.
4 Il cuor di costoro tu tenesti lontano dall'intelligenza, perciò essi non trionferanno.
5 K’o taj što imanje dijeli drugovima,
a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
5 Si promette del bottino ai compagni, mentre gli occhi dei propri figli si consumano [in vana attesa].
6 narodima svim sam na ruglo postao,
onaj kom u lice svatko pljunut’ može.
6 Eppur egli mi ha ridotto a proverbio della plebe, e [spaventoso] esempio io sono per essi.
7 Od tuge vid mi se muti u očima,
poput sjene moji udovi postaju.
7 S'ottenebrò pel corruccio l'occhio mio, e le mie membra sono ridotte ad un nulla.
8 Začudit će se zbog toga pravednici,
na bezbožnika će planuti čestiti;
8 I giusti sono sgomenti di questo, e l'innocente insorge contro l'ipocrita;
9 neporočni će na svom ustrajat’ putu,
čovjek čistih ruku ojačat će još više.
9 ma il giusto s'attiene alla sua strada, e chi è puro di mani accresce la costanza.
10 Hajde, svi vi, nećete li opet počet’,
ta među vama ja mudra ne nalazim!
10 Perciò voi tutti volgetevi e venite, ed io non troverò fra voi alcun sapiente!
11 Minuli su dani, propale zamisli,
želje srca moga izjalovile se.
11 I miei giorni passarono, i miei progetti furono dispersi, tormentandomi il cuore.
12 ‘U noći najcrnjoj dan se približava;
blizu je već svjetlo što tminu izgoni.’
12 La notte [per me] s'è cambiata in giorno, e di nuovo dopo le tenebre aspetto la luce.
13 A meni je nada otići u šeol
i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.
13 Se ho una speranza, è che gl'ìnferi diventino la mia dimora, e che nelle tenebre [della morte] io stenda il mio giaciglio;
14 Dovikujem grobu: ‘Oče moj rođeni!’
a crve pozdravljam: ‘Mati moja, sestro!’
14 alla putredine io esclamo: - Tu sei il padre mio! Mamma mia! e Sorella mia! - [chiamo] la verminaia.
15 Ali gdje za mene ima jošte nade?
Sreću moju tko će ikada vidjeti?
15 Ov'è mai dunque la mia speranza [umana], e la mia felicità chi può scoprirla?
16 Hoće li u šeol ona sa mnom sići
da u prahu zajedno otpočinemo?«
16 Nei profondissimi ìnferi scenderà ogni mia cosa: non potrò almeno laggiù trovar la mia pace?».