Knjiga o Jobu 11

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Božju Sofar iz Naama progovori tad i reče:	1 Respondens autem Sophar Naamathites dixit:
2 »Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?	2 “ Numquid illi, qui multa loquitur, non et respondetur? Aut vir verbosus iustificabitur?
3 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat’ neizrugano?	3 Vaniloquium tuum viros tacere faciet, et, cum ceteros irriseris, a nullo confutaberis?
4 Rekao si: ‘Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.’	4 Dixisti enim: “Purus est sermo meus, et mundus sum in conspectu tuo”.
5 Ali kada bi Bog htio progovorit’ i otvorit’ usta da ti odgovori,	5 Atque utinam Deus ipse loqueretur tecum et aperiret labia sua tibi,
6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit’, znao bi da ti za grijehe račun ište.	6 ut ostenderet tibi secreta sapientiae et arcana consilia eius, et intellegeres quod multo minora quaerat a te, quam meretur iniquitas tua.
7 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?	7 Forsitan vestigia Dei comprehendes et usque ad perfectum Omnipotentem reperies?
8 Od neba je više: što još da učiniš? Od šeola dublje: što još da mudruješ?	8 Excelsior caelo est, et quid facies? Profundior inferno, et quid cognosces?
9 Duže je od zemlje – šire je od mora!	9 Longior terra mensura eius et latior mari.
10 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?	10 Si subverterit vel concluserit et coarctaverit, quis contradicet ei?
11 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.	11 Ipse enim novit hominum vanitatem; et videns iniquitatem nonne considerat?
12 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.	12 Sed et vir vacuus cordatus fit, et homo tamquam pullum onagri nascitur.
13 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,	13 Tu autem, si cor tuum firmaveris et expanderis ad eum manus tuas,
14 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,	14 si iniquitatem, quae est in manu tua,abstuleris a te, et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia,
15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.	15 tunc levare poteris faciem tuam absque macula et eris stabilis et non timebis.
16 Svojih se kušnja nećeš sjećat’ više kao ni vode koja je protekla.	16 Miseriae quoque oblivisceris et quasi aquarum, quae praeterierunt, recordaberis.
17 Jasnije će tvoj život sjat’ no podne, tmina će se obratit’ u svanuće.	17 Et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam, et, cum te caligine tectum putaveris, orieris ut lucifer.
18 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.	18 Et habebis fiduciam, proposita tibi spe, et defossus securus dormies.
19 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.	19 Requiesces, et non erit qui te exterreat; et deprecabuntur faciem tuam plurimi.
20 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut’, bit će jedina im nada.«	20 Oculi autem impiorum deficient, et effugium peribit ab eis; et spes illorum exhalatio animae ”.