Baruh 4

Biblija Hrvatski	DIODATI
1 Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti.
2 Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:
3 ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu.
4 Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!
5 Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!
6 Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima;
7 Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu.
8 Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem – majku koja vas je othranila.
9 Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: »Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.
10 Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri.
11 S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze.
12 Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg zakona.
13 Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.
14 Dođite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vječni sinove i kćeri!
15 Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;
16 odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kćeri.
17 Kako bih vam mogla ja pomoći?
18 Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja.
19 Idite, djeco, otiđite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna;
20 skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat ću Vječnoga.
21 Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijateljâ.
22 Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, spasitelj vaš.
23 S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena.
24 Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako će naskoro vidjeti gdje će vas izbaviti Bog, koji će doći u velikoj slavi i sjaju Vječnoga.
25 Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet ćeš njegovu propast, na njegovu ćeš šiju staviti nogu.
26 Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj.
27 Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.
28 Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom.
29 Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost.
30 Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime.
31 Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!
32 Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove!
33 Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem.
34 Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje,
35 od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima.
36 Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.
37 Evo, vraćaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliču u slavu Božju.