Baruh 3

¹Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:²Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.³Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.⁴Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.⁵Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga.⁶Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.⁷Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.⁸Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'«⁹Čuj, Izraele, životne propise,
prisluhni da naučiš mudrost.¹⁰Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ
i zašto stariš u tuđini,¹¹onečišćujuć' se mrtvacima,
ubrojen među one koji su u podzemlju?¹²Zato što si vrelo mudrosti ostavio!¹³Da si Božjim hodio putem,
zauvijek bi prebivao u miru.¹⁴Nauči stoga gdje je mudrost,
gdje snaga, gdje li razboritost,
pa da ujedno spoznaš
u čemu je dugovječnost i život
i gdje je svjetlost očinja i mir.¹⁵Ali tko je otkrio prebivalište mudrosti,
tko li prodro u njene riznice?¹⁶Gdje su vladari narodâ,
gdje gospodari zvijeri zemaljskih,¹⁷gdje oni koji se igrahu pticâ nebeskih
i oni koji zgrtahu srebro i zlato
– u što se ljudi uzdaju –
te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?¹⁸I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu
da im djela nitko natkriliti ne može?¹⁹Iščezli su, otišli u podzemlje!
Na njihovo mjesto dođoše drugi.²⁰Mlađi ugledaše svjetlo dana,
nastaniše zemlju,
no puta mudrosti ni oni ne otkriše;²¹staza njenih ni oni ne razumješe,
ne doumiše joj se –
sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.²²Nije se čulo o njoj u Kanaanu
niti se vidjela u Temanu;²³ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu,
ni trgovci iz Midjana i Teme,
ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti
ne spoznaše puta mudrosti,
ne dovinuše se staza njezinih.²⁴Kako je veliko, o Izraele,
kako je veliko Božje prebivalište
i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?²⁵Veliko i bezgranično,
visoko – neizmjerno!²⁶Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine,
rastom golemi, vješti u boju;²⁷ali njih ne izabra Bog
niti im povjeri put spoznanja;²⁸izginuše jer ne imaše mudrosti,
izginuše sa svoje ludosti.²⁹Tko se na nebo pope, pa da je dohvati –
na oblake, pa da je skine?³⁰Tko prebrodi more da bi je otkrio
pa da je kupi za najčistije zlato?³¹Nitko ne zna njezina puta
i nitko njezine staze ne shvaća.³²Sveznajući – samo je on poznaje,
svojim je umom proniče:
on koji je za sva vremena sazdao zemlju
i svu je životinjama naselio;³³on koji pošalje svjetlost,
i ona, gle, pođe;
natrag je zovne,
i dršćuć' ona ga posluša.³⁴Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;³⁵zovne li ih, one mu odgovore: »Evo nas!« –
i radosno sjaju svom Stvoritelju.³⁶On je naš Bog:
nitko se drugi s njim usporedit' ne može.³⁷On je pronikao sav put spoznaje
i predao je sluzi svom Jakovu
– Izraelu, svome ljubimcu.³⁸Potom se ona na zemlji pojavila,
među ljudima udomila.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati