Izaija 42

¹Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.²On ne viče, on ne diže glasa,
niti se čuti može po ulicama.³On ne lomi napuknutu trsku
niti gasi stijenj što tinja.
Vjerno on donosi pravdu,⁴ne sustaje i ne malakše
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za njegovim naukom.⁵Ovako govori Jahve, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode.⁶»Ja, Jahve, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima,⁷da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnje iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.⁸Ja, Jahve mi je ime,
svoje slave drugom ne dam,
niti časti svoje kipovima.⁹Što prije prorekoh, evo, zbi se,
i nove događaje ja naviještam,
i prije negoli se pokažu,
vama ih objavljujem.«¹⁰Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
i s kraja zemlje hvalu njegovu,
neka ga slavi more sa svim što je u njem,
otoci i njihovi žitelji!¹¹Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi,
nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci!
Nek’ podvikuju stanovnici Stijene,
neka kliču s gorskih vrhova!¹²Nek’ daju čast Jahvi
i hvalu mu naviještaju po otocima!¹³Kao junak izlazi Jahve,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.¹⁴»Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa,
dašćem i uzdišem.¹⁵Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti.¹⁶Vodit ću slijepce po cestama,
uputit’ ih putovima.
Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’,
a neravno tlo u ravno.
To ću učiniti
i neću propustiti.¹⁷Uzmaknut će u golemu stidu
koji se uzdaju u kipove,
koji ljevenim likovima govore:
‘Vi ste naši bogovi.’«¹⁸Čujte, gluhi!
Progledajte, slijepi, da vidite!¹⁹Tko je slijep ako ne moj sluga,
tko je gluh kao glasnik koga šaljem?
Tko je slijep kao prijatelj,
tko je gluh kao sluga Jahvin?²⁰Mnogo si vidio, ali nisi mario,
uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!²¹Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti
da uzveliča i proslavi zakon svoj.²²A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen,
mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore.
Plijene ih, a nikoga da ih izbavi;
robe ih, a nitko da kaže: »Vrati!«²³Tko od vas mari za to?
Tko pazi i sluša unapredak?²⁴Tko je pljačkašu izručio Jakova,
i otimačima Izraela?
Nije li Jahve,
protiv koga smo griješili,
čijim putima ne htjedosmo hoditi,
čiji zakon nismo slušali?²⁵Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj
i strahote ratne:
plamen ga okruži odasvud,
al’ on ni to nije shvatio;
sažeže ga,
al’ on ni to k srcu ne uze.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati