Izaija 15
Versetti esaminati
1Proroštvo o Moabu. Obnoć opustošen,
šaptom pade Ar Moab!
Obnoć opustošen,
šaptom pade Kir Moab!2Uspinju se u hram dibonski,
na uzvišice da plaču;
nad Nebom i nad Medebom
Moab nariče!
Sve su glave ostrižene,
a sve brade obrijane;3na ulicama oblače vreće,
na njegovim krovovima leleču!
Na njegovim trgovima svi nariču
i suze prolijevaju.4Jauču Hešbon i Eleala,
do Jahasa jauk se čuje.
Zato dršću bokovi Moabu,
strepi duša njegova;5srce Moabovo jeca,
bjegunci mu idu do Soara.
Da, uz brdo Luhit
uspinju se plačući;
putem horonajimskim
razliježe se jauk nad propašću.6Da! Vode nimrimske
postadoše pustinja:
trava usahla, bilja nestalo,
zelenila više nema.7Zato stečevinu koju stekoše
i ono što prištedješe
nose preko Potoka vrbâ.8Da! Jauk se razliježe
po kraju moapskom:
kukanje mu do Eglajima,
kukanje mu do Beer Elima.9Da! Vode dimonske krvi su pune,
i još jednu nesreću dodajem Dimonu:
jednog lava na moapske bjegunce
i na preživjele u zemlji.