Izaija 9

¹Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.²Ti si radost umnožio,
uvećao veselje,
i oni se pred tobom raduju
kao što se ljudi raduju žetvi,
k’o što kliču kad se dijeli plijen.³Teški jaram njegov,
prečku što mu pleća pritiskaše,
šibu njegova goniča
slomi kao u dan midjanski.⁴Da, sva bojna obuća,
svaki plašt krvlju natopljen
izgorjet će
i bit će ognju hrana.⁵Jer, dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.⁶Nadaleko vlast će mu se sterat’
i miru neće biti kraja
nad prijestoljem Davidovim,
nad kraljevstvom njegovim:
učvrstit će ga i utvrdit
u pravu i pravednosti.
Od sada i dovijeka učinit će to
privržena ljubav Jahve nad vojskama.⁷Gospod posla riječ protiv Jakova
i ona pade na Izraela.⁸Sazna je sav narod njegov,
Efrajim i stanovnici Samarije
koji govorahu
naduta i ohola srca:⁹»Opeke nam popadaše,
gradit ćemo od tesanika;
sasjekoše nam divlje smokve,
cedre ćemo posaditi.«¹⁰Al’ Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike
i podbada neprijatelje njegove:¹¹Aram s istoka, Filistejce sa zapada,
da svim ustima proždiru Izraela.
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.¹²Ali se narod nije obratio
onom koji ga je bio,
ne tražiše Jahvu nad vojskama.¹³Zato Jahve odsiječe Izraelu
glavu i rep, palmu i rogoz
u jednom danu.¹⁴Starješina i odličnik – to je glava;
prorok, učitelj laži – to je rep.¹⁵Oni što vode narod taj – zavode ga,
a koji se vodit’ daju – propali su.¹⁶Stog mu Gospod neće poštedjet’ mladićâ,
sirotama njegovim i udovicama smilovat’ se neće.
Sav je taj narod bezbožan i zao,
na sva usta bezumno govori.
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.¹⁷Da, bezbožnost se k’o oganj razmahala,
drač i trnje proždire,
pa upali šumsku guštaru,
stupovi se dima podižu.¹⁸Plamti zemlja od gnjeva Jahvina,
narod ognju hrana postaje.
Nitko ni brata svog ne štedi,¹⁹<19b> svatko jede meso svog susjeda.
<19a> Proždire zdesna, i opet je gladan;
guta slijeva, i opet sit nije:²⁰Manaše Efrajima, Efrajim Manašea,
obojica zajedno Judu.
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati