Izaija 61

¹ Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;

² da navijestim godinu milosti Jahvine
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu

³ i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih hrastovima pravde,
nasadom Jahvinim – na slavu njegovu.

⁴ Oni će nanovo dići drevne razvaline,
sazdati opet mjesta poharana,
ruševine prošlih pokoljenja.

⁵ Tuđinci će doći da vam stada pasu,
stranci će vam biti ratari i vinogradari.

⁶ A vas će zvati »svećenici Jahvini«,
nazivat će vas »službenici Boga našega«.
Uživat ćete bogatstva naroda,
blagom se njihovim dičiti.

⁷ Dvostruka bijaše njihova sramota
– rug i prezir bijahu im baština –
zato će u zemlji svojoj baštinit’ dvostruko,
njihova će biti radost vječita.

⁸ Jer ja, Jahve, ljubim pravdu,
a mrzim grabež nepravedni.
Vjerno ću ih nagraditi
i sklopiti s njima savez vječni.

⁹ Slavno će im biti sjeme među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko god ih vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Jahve blagoslovi.

¹⁰ Radošću silnom u Jahvi se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.

¹¹ Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.