Izaija 33

¹Teško tebi koji nepustošen pustošiš,
koji pljačkaš nepljačkan,
kad prestaneš, tebe će opustošiti,
opljačkat’ te kad prestaneš pljačkati.²Jahve, smiluj nam se,
u te se uzdamo!
Budi mišica naša svako jutro,
naš spas u doba nevolje.³Od silna tutnja pobjegoše narodi,
ti ustade, raspršiše se puci,⁴i plijen se skuplja kao što se kupe šaške,
na nj će navaliti kao jato skakavaca.⁵Uzvišen je Jahve jer u visini prebiva,
on puni Sion pravom i pravednošću.⁶Pouzdan je tvoj vijek:
mudrost i znanje
spasonosno su blago –
a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.⁷Gle, stanovništvo Arielovo
kuka po ulicama,
glasnici mironosni
plaču gorko.⁸Opustješe ceste,
s putova nesta putnikâ;
raskidaju se savezi, preziru se svjedoci,
ni prema kome nema obzira.⁹Gine zemlja u žalosti,
u stidu vene Libanon.
Šaron je kao stepa,
Bašan i Karmel ogolješe.¹⁰»Sada ću ustati«, veli Jahve,
»sada ću se dići, sada uzvisiti.¹¹Začeste sijeno, rodit ćete slamu;
dah moj proždrijet će vas kao oganj.¹²Narodi će biti sažgani u vapno,
kao posječeno trnje što gori u vatri.¹³Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio,
a vi koji ste blizu, poznajte mi snagu!«¹⁴Na Sionu strepe grešnici,
trepet spopada bezbožnika:
»Tko će od nas opstati
pred ognjem zatornim,
tko će od nas opstati
pred žarom vječnim?«¹⁵Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori,
koji prezire dobit od prinude,
koji otresa ruku da ne primi mito,
koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću,
koji zatvara oči da ne vidi zlo:¹⁶on će prebivati u visinama,
tvrđe na stijenama bit će mu utočište,
imat će dosta kruha
i vode će mu svagda dotjecati.¹⁷Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti,
promatrat će zemlju nepreglednu.¹⁸Srce će ti u strahu misliti:
»Gdje li je onaj što je brojio,
gdje li onaj što je mjerio,
gdje li onaj što je prebrajao mladiće?«¹⁹Nećeš više vidjeti divljega naroda,
naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora,
jezika strana što ga nitko ne razumije.²⁰Pogledaj na Sion, grad blagdana naših:
oči će ti Jeruzalem vidjeti,
prebivalište zaštićeno,
šator što se ne prenosi,
kojem se kolčići nikad ne vade,
nit’ mu se ijedno uže otkida.²¹Ondje nam je Jahve silni,
umjesto rijeka i širokih rukavaca:
neće onud proći nijedna lađa s veslima
niti će koji bojni brod projedriti.²²Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda,
Jahve je kralj naš – on će nas spasiti.²³Užad ti je popustila,
ne može držati jarbola ni razviti stijega,
pa se dijeli golemo blago oteto –
kljasti će se naplijeniti plijena!²⁴I nijedan građanin neće reći: »Bolestan sam!«
Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati