Knjiga o Jobu 42

¹ A Job ovako odgovori Jahvi:

² »Ja znadem, moć je tvoja bezgranična:
što god naumiš, to izvesti možeš.

³ Tko je taj koji riječima bezumnim
zamračuje božanski promisao?
Govorah stoga, ali ne razumjeh,
o čudesima meni neshvatljivim.

⁴ O, poslušaj me, pusti me da zborim:
ja ću te pitat’, a ti me pouči.

⁵ Po čuvenju tek poznavah te dosad,
ali sada te oči moje vidješe.

⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem
i kajem se u prahu i pepelu.«

⁷ Kada Jahve izgovori Jobu te riječi, reče on Elifazu Temancu: »Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.«

⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

¹⁰ I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao.

¹¹ Tad se vratiše Jobu sva njegova braća, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.

¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica.

¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri.

¹⁴ Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk.

¹⁵ U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.

¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena.

¹⁷ Potom umrije Job, star, nauživši se života.