Ezekiel 8

¹ Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.

² Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine.

³ Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.

⁴ I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.

⁵ I reče mi: »Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!« I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.

⁶ I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!«

⁷ I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.

⁸ I reče mi: »Sine čovječji, probij taj zid!« Probih zid, a ono – ulaz!

⁹ I reče mi: »Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!«

¹⁰ Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja – sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo.

¹¹ A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kâda miomirisnoga.

¹² I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: ‘Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!’«

¹³ I reče mi još: »A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!«

¹⁴ I povede me do vrata doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza.

¹⁵ I reče mi: »Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!«

¹⁶ I povede me u unutrašnje predvorje doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.

¹⁷ I reče mi: »Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovno me izazivaju i granama pred nosom mašu?

¹⁸ Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.«