Ezekiel 19

¹ »A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.

² Reci: Što bijaše tvoja mati?
Lavica među lavovima,
ležala je među lavićima,
hraneći mladunčad svoju.

³ I othrani jedno mlado,
koje lavom posta.
Naučivši se plijen derati,
stade ljude proždirati!

⁴ Narodi se protiv njega udružiše,
lav upade u jamu njihovu,
na lancu ga odvedoše
u zemlju egipatsku.

⁵ A kad mati vidje
da uzalud čeka
i da joj nada propade,
uze drugo mlado
i od njega lava učini.

⁶ Živeć’ tako među lavovima,
i on lavom posta.
Naučivši se plijen derati,
stade ljude proždirati,

⁷ utvrde im rušiti,
pustošiti gradove.
Uzdrhta zemlja i sve na njoj
od silne rike njegove.

⁸ Ali se ljudi iz okolnih mjesta
protiv njega podigoše
i zamke mu postaviše;
i lav se uhvati u jamu njihovu.

⁹ Okovana u kavez ga zatvoriše,
odvedoše kralju babilonskom,
ondje ga u kulu zatočiše,
da mu se više ne čuje rika
po gorama izraelskim.

¹⁰ Mati tvoja bješe kao loza
pokraj vode zasađena,
rodna i granata
od obilja vode!

¹¹ Imala je jaku granu
za palicu vladalačku:
uzdiže se nad krošnju,
naočita visinom,
mnoštvom grančica.

¹² Al’ u gnjevu bješe iščupana
i na zemlju bačena.
Istočnjak joj rod sasuši:
polomi se i uvenu
jaka grana njezina
i vatra je svu proguta.

¹³ U pustinju bje presađena,
u zemlju suhu, bezvodnu.

¹⁴ Al’ liznu oganj iz pruta njezina
i spali joj grane i plodove!
I nema više na njoj grane jake
za palicu vladalačku.«
To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.