Ezekiel 23

¹ Dođe mi riječ Jahvina:

² »Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere.

³ I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili.

⁴ Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im iménâ: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.

⁵ Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,

⁶ u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima.

⁷ I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima.

⁸ A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali.

⁹ I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila.

¹⁰ I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bî sud izvršen.

¹¹ Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše.

¹² Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima.

¹³ I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle.

¹⁴ Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,

¹⁵ bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama – sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske –

¹⁶ tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku.

¹⁷ Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.

¹⁸ Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene.

¹⁹ Jer ona se još gorem bludu predala, opominjući se dánâ svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,

²⁰ uspaljujući se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha.

²¹ Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevičanske dojke gnječili.

²² Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe:

²³ Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske – sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike.

²⁴ I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat’ se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi.

²⁵ Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.

²⁶ I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.

²⁷ Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!’

²⁸ Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše.

²⁹ Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek’ ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja.

³⁰ Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima.

³¹ Putem si sestre svoje hodila: dat ću ti u ruku čašu njezinu:

³² Ovako govori Jahve Gospod: ‘Čašu sestre svoje ispit ćeš,
čašu široku, duboku,
i bit ćeš na podsmijeh i ruglo
– mnogo u nju stane! –

³³ napunit ćeš se pijanstva i žalosti!
Čaša je to pustošenja, užasa –
čaša sestre tvoje Samarije.

³⁴ Pit ćeš je, do dna iskapiti,
zatim u komade razbiti,
grudi svoje izraniti.
Jer, ja tako rekoh’ –
riječ je Jahve Gospoda!

³⁵ Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!’«

³⁶ I još mi reče Jahve: »Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti?

³⁷ Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta.

³⁸ Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje svetište i subote moje oskvrnuše.

³⁹ Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred doma mojega.

⁴⁰ Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila.

⁴¹ A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.

⁴² Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne.

⁴³ I rekoh: ‘Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!’

⁴⁴ Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama.

⁴⁵ Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer – one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.

⁴⁶ Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački.

⁴⁷ Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali.

⁴⁸ Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih.

⁴⁹ A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.’«