Ezekiel 17

¹ Dođe mi riječ Jahvina:

² »Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci:

³ Ovako govori Jahve Gospod:
‘Velik orao, velikih krila,
duga perja,
gusta, šarena paperja,
doletje na Libanon
i zgrabi cedrov vrh;

⁴ odlomi mu najvišu grančicu,
odnese je u zemlju trgovaca
i spusti je u grad prodavača.

⁵ Onda uze izdanak iz zemlje,
u plodnu ga njivu posadi,
kraj obilnih voda stavi,
kao vrbu usadi.

⁶ Izdanak proklija,
bujan izbi čokot,
onizak izraste,
mladice mu k orlu segnuše,
a pod njim mu žilje bješe;
u bujan se razvi čokot,
potjera izdanke,
mladice razgrana.

⁷ Bijaše i drugi orao,
velik i velikih krila,
gusta perja.
I gle, čokot k njemu žilje pruži,
k njemu upravi grančice svoje
da ga natapa
bolje od tla u koje bî zasađen.

⁸ Na plodnoj njivi,
kraj obilnih voda,
bješe zasađen:
mogao je tjerat’ mladice,
uroditi rodom,
k’o veličanstveni trs izrasti.’

⁹ Reci: Ovako govori Jahve Gospod:
‘Hoće l’ uspijevati?
Neće l’ mu orao sve žilje izguliti?
Neće l’ mu sve plodove potrgati?
Neće l’ mu sve mladice,
čim izbiju, sasušiti?
Da, i bez snažne mišice,
i bez mnoštva naroda,
iščupat će ga iz korijena!

¹⁰ Gle, zasađen je! Hoće l’ uspijevati?
Čim ga takne istočnjak,
neće l’ sav usahnuti?
Da, na lijehama iz kojih niče
uvenut će.’«

¹¹ Dođe mi riječ Jahvina:

¹² »Reci domu odmetničkome: ‘Zar ne znate što ovo znači?’ Reci im: ‘Eto, dođe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon.

¹³ Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve mogućnike iz zemlje,

¹⁴ da će kraljevstvo ostati neznatno i da se neće dizati, nego će čuvati i držati savez s njime.

¹⁵ Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeći od njega konje i jaku vojsku. Hoće li uspjeti? Može li umaći onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne?

¹⁶ Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj će zemlji umrijeti, usred Babilona!

¹⁷ Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neće pomoći u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo.

¹⁸ Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to učini! Ne, neće umaći!’

¹⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit ću na glavu njegovu!

²⁰ Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri.

²¹ Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.’

²² Ovako govori Jahve Gospod:
‘S vrha cedra velikoga,
s vrška mladih grana njegovih,
odlomit ću grančicu
i posadit’ je na gori visokoj, najvišoj.

²³ Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:
razgranat će se ona,
plodom uroditi.

²⁴ I sve će poljsko drveće znati
da ja sam Jahve
koji visoko drvo ponizujem,
a nisko uzvisujem;
zeleno drvo sušim,
a drvu suhu dajem da rodi.
Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!’«