Ezekiel 29

¹ Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Jahvina:

² »Sine čovječji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta.

³ Govori i reci: Ovako govori Jahve Gospod:
‘Evo me protiv tebe, faraone,
kralju egipatski,
golemi krokodile
što ležiš usred rijeka svojih.
Ti reče: ‘Rijeke su moje,
sebi sam ih načinio.’

⁴ I zato ću ti kuke zarit’ u gubicu
i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje.
Izvući ću te iz rijeka tvojih
sa svim ribama rijeka tvojih
zalijepljenim na tvoje krljušti.

⁵ Bacit ću u pustinju tebe
i sve ribe iz rijeka tvojih.
Na tlo ćeš poljsko pasti,
nitko te neće podić’ ni sahraniti,
zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama
dat ću te za hranu!

⁶ I znat će svi stanovnici Egipta
da sam ja Jahve.
Jer ti bješe trska
za oslonac domu Izraelovu!

⁷ Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi
i rane im otvori;
a kad se na te osloniše, ti prepuče
i bedra im sva izrani.’

⁸ Stog ovako govori Jahve Gospod:
‘Gle, dovest ću mač svoj na te,
istrijebit ću iz tebe i ljude i stoku!

⁹ Sva će zemlja egipatska pustoš biti i razvalina,
i oni će znati
da sam ja Jahve!
Jer ti reče: ‘Rijeka je moja, sebi je načinih.’

¹⁰ Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske!

¹¹ Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina.

¹² Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.’

¹³ Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između narodâ kamo bijahu raspršeni.

¹⁴ Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.

¹⁵ Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda

¹⁶ i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek’ mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.’«

¹⁷ Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, dođe mi riječ Jahvina:

¹⁸ »Sine čovječji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir.

¹⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, predat ću Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet će joj blago, nagrabiti plijena i opljačkati je. To će biti plaća vojsci njegovoj.

²⁰ Za trud što na Tir krenu dat ću mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio’ – riječ je Jahve Gospoda.

²¹ ‘U onaj ću dan učiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi ću usta otvoriti među njima. I znat će da sam ja Jahve.’«