Evanđelje po Marku 1

¹ Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.

² Pisano je u Izaiji proroku:
Evo šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da ti pripravi put.

³ Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!

⁴ Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.

⁵ Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

⁶ Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.

⁷ I propovijedao je:
»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.

⁸ Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

⁹ Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.

¹⁰ I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,

¹¹ a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

¹² I odmah ga Duh nagna u pustinju.

¹³ I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

¹⁴ A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

¹⁵ »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

¹⁶ I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

¹⁷ I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!«

¹⁸ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

¹⁹ Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.

²⁰ Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

²¹ I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.

²² Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

²³ A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:

²⁴ »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«

²⁵ Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!«

²⁶ Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

²⁷ Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

²⁸ I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

²⁹ I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.

³⁰ A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.

³¹ On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

³² Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

³³ I sav je grad nagrnuo k vratima.

³⁴ I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

³⁵ Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

³⁶ Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.

³⁷ Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.«

³⁸ Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.«

³⁹ I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

⁴⁰ I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!«

⁴¹ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!«

⁴² I odmah nesta s njega gube i očisti se.

⁴³ Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

⁴⁴ riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

⁴⁵ Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.