Ezekiel 2

¹ I reče mi: »Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!«

² I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše.

³ I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega.

⁴ Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod!

⁵ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među vama.

⁶ A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: ‘Trnje te okružuje i sjediš među samim škorpijama.’ Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički.

⁷ Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički.

⁸ A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!«

⁹ I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige.

¹⁰ I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: »Naricanje! Jecanje! Jauk!«