Ezekiel 10

¹ Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kerubinâ pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.

² I prozbori čovjeku odjevenom u lan: »Uđi među točkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice između kerubina i prospi je nad gradom!« – I on na moje oči uđe među kerubine.

³ A kerubini stajahu s desne strane Doma kad čovjek uđe među njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje,

⁴ a slava Jahvina vinu se s kerubinâ prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost slave Jahvine.

⁵ Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.

⁶ A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: »Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima«, čovjek uđe i stade kraj točkova.

⁷ Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe.

⁸ A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja.

⁹ Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit;

¹⁰ sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome.

¹¹ U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati.

¹² Cijelo tijelo u kerubinâ – leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova – sve im bijaše posvud naokolo puno očiju.

¹³ A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se »Kovitlac«.

¹⁴ Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko.

¹⁵ Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru.

¹⁶ Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali.

¹⁷ Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima.

¹⁸ Hram Uto se slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.

¹⁹ Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima doma Jahvina, a slava Boga Izraelova bijaše nad njima.

²⁰ Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.

²¹ U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja.

²² Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.