Ezekiel 12

¹ Opet mi dođe riječ Jahvina:

² »Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički.

³ Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički.

⁴ Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo.

⁵ Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi.

⁶ I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!«

⁷ Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena.

⁸ Ujutro mi dođe riječ Jahvina:

⁹ »Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘Što to radiš?’

¹⁰ ti mu reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.’

¹¹ Reci: ‘Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo!

¹² Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje.

¹³ Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti.

¹⁴ A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih.

¹⁵ A kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Jahve.

¹⁶ Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.’«

¹⁷ I dođe mi riječ Jahvina:

¹⁸ »Sine čovječji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom!

¹⁹ I reci puku zemlje: Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: ‘Zabrinuto će jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer će im zemlja opustjeti i ostat će bez igdje ičega s bezakonja žitelja svojih.

²⁰ I svi gradovi, sada napučeni, bit će poharani, a sva zemlja opustošena. I znat će da sam ja Jahve!’«

²¹ I dođe mi riječ Jahvina:

²² »Sine čovječji, kakve su vam to priče o zemlji Izraelovoj? Govori se: ‘Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!’

²³ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Dokončat ću te priče i neće se više ponavljati u Izraelu.’ Reci im: ‘Bliže se već dani i sva će se proroštva moja ispuniti!

²⁴ Jer neće više biti u domu Izraelovu varavih viđenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili.

²⁵ Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to će i biti, i riječ se neće odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnički, riječ ću izgovoriti i izvršiti.’ Tako govori Jahve Gospod!«

²⁶ I dođe mi riječ Jahvina:

²⁷ »Sine čovječji! Evo što se govori u domu Izraelovu: ‘Viđenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!’

²⁸ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nijedna riječ moja neće se više odgoditi! Što rekoh, rečeno je, i sve će se ispuniti!’ – riječ je Jahve Gospoda.«