Evanđelje po Ivanu 10

¹»Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.²A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.³Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.⁴A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.⁵Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«⁶Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.⁷Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.⁸Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.⁹Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.¹⁰Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«¹¹»Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.¹²Najamnik – koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca –
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:¹³najamnik je
i nije mu do ovaca.¹⁴Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,¹⁵kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.¹⁶Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovčinjaka.
I njih treba da dovedem
i glas će moj čuti
i bit će jedno stado,
jedan pastir.¹⁷Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.¹⁸Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«¹⁹Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.²⁰Mnogi su od njih govorili: »Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?«²¹Drugi su govorili: »Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?«²²Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.²³Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.²⁴Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!«²⁵Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –
ona svjedoče za mene.²⁶Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.²⁷Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.²⁸Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.²⁹Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.³⁰Ja i Otac jedno smo.«³¹Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.³²Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?«³³Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.«³⁴Odgovori im Isus:
»Nije li pisano u vašem Zakonu:
Ja rekoh: bogovi ste!³⁵Ako bogovima nazva
one kojima je riječ Božja upravljena
– a Pismo se ne može dokinuti –³⁶kako onda vi onome kog Otac posveti
i posla na svijet
možete reći: ‘Huliš!’
– zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?³⁷Ako ne činim djela Oca svoga,
nemojte mi vjerovati.³⁸Ali ako činim,
sve ako meni i ne vjerujete,
djelima vjerujte
pa uvidite i upoznajte
da je Otac u meni
i ja u Ocu.«³⁹Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.⁴⁰I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.⁴¹A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«⁴²Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati