Evanđelje po Ivanu 12

¹Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.²Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.³Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.⁴Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati:⁵»Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?«⁶To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.⁷Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!⁸Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.«⁹Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.¹⁰A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti¹¹jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.¹²Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,¹³uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu:

»Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.«¹⁴A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:¹⁵Ne boj se, kćeri Sionska!
Evo, kralj tvoj dolazi
jašuć na mladetu magaričinu!¹⁶To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.¹⁷Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.¹⁸Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.¹⁹Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!«²⁰A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.²¹Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«²²Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.²³Isus im odgovori:
»Došao je čas
da se proslavi Sin Čovječji.²⁴Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni.²⁶Ako mi tko hoće služiti,
neka ide za mnom.
I gdje sam ja,
ondje će biti i moj služitelj.
Ako mi tko hoće služiti,
počastit će ga moj Otac.«²⁷»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!²⁸Oče, proslavi ime svoje!«

Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«²⁹Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.«³⁰Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.«³¹»Sada je sud ovomu svijetu,
sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.³²A ja kad budem uzdignut sa zemlje,
sve ću privući k sebi.«³³To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.³⁴Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?«³⁵Isus im nato reče:
»Još je malo vremena svjetlost među vama.
Hodite dok imate svjetlost
da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami,
ne zna kamo ide.³⁶Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost
da budete sinovi svjetlosti!«

To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.³⁷Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,³⁸da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija:
Gospodine!
Tko povjerova našoj poruci?
Kome li se otkri ruka Gospodnja?³⁹Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:⁴⁰Zaslijepi im oči,
stvrdnu srca;
da očima ne vide,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih ozdravim.⁴¹Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.⁴²Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.⁴³Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.⁴⁴A Isus povika:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;⁴⁵i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.⁴⁶Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.⁴⁷I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.⁴⁸Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio –
ona će mu suditi u posljednji dan.⁴⁹Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla – Otac –
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.⁵⁰I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati