Psalmi 77

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.	1 Magistro chori. Secundum Idithun. Asaph. Psalmus.
2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.	2 Voce mea ad Dominum clamavi; voce mea ad Deum, et intendit mihi.
3 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit’ duša moja.	3 In die tribulationis meae Deum exquisivi, manus meae nocte expansae sunt et non fatigantur. Renuit consolari anima mea;
4 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.	4 memor sum Dei et ingemisco, exerceor, et deficit spiritus meus.
5 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.	5 Vigiles tenuisti palpebras oculi mei; turbatus sum et non sum locutus.
6 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;	6 Cogitavi dies antiquos et annos aeternos in mente habui.
7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:	7 Meditatus sum nocte cum corde meo et exercitabar et scobebam spiritum meum.
8 »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?	8 Numquid in aeternum proiciet Deus, aut non apponet, ut complacitior sit adhuc?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?	9 Aut deficiet in finem misericordia sua, cessabit verbum a generatione in generationem?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«	10 Aut obliviscetur misereri Deus, aut continebit in ira sua misericordias suas?
11 I govorim: »Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.«	11 Et dixi: “ Hoc vulnus meum: mutatio dexterae Excelsi ”.
12 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.	12 Memor ero operum Domini, memor ero ab initio mirabilium tuorum.
13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.	13 Et meditabor in omnibus operibus tuis et in adinventionibus tuis exercebor.
14 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?	14 Deus, in sancto via tua; quis deus magnus sicut Deus noster?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.	15 Tu es Deus, qui facis mirabilia, notam fecisti in populis virtutem tuam.
16 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.	16 Redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Iacob et Ioseph.
17 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.	17 Viderunt te aquae, Deus, viderunt te aquae et doluerunt; etenim commotae sunt abyssi.
18 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.	18 Effuderunt aquas nubila, vocem dederunt nubes, etenim sagittae tuae transeunt.
19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.	19 Vox tonitrui tui in rota; illuxerunt coruscationes tuae orbi terrae, commota est et contremuit terra.
20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.	20 In mari via tua, et semitae tuae in aquis multis; et vestigia tua non cognoscuntur.
21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.	21 Deduxisti sicut oves populum tuum in manu Moysi et Aaron.