Tobija 3

¹ Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:

² »Pravedan si, Gospode,
sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina:
ti si sudac svijeta.

³ Spomeni me se i pogledaj na me:
ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha
ni zbog prijestupa otaca mojih,
koji su griješili pred tobom.

⁴ Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje
te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti
i poruzi među svim narodima
među koje si nas razasuo.

⁵ Pravedni su tvoji sudovi
zbog grijeha što ih činih ja i moji oci,
jer se nismo držali tvojih zapovijedi,
nismo u istini hodili pred tobom.

⁶ Sad postupaj sa mnom po svojoj volji,
odluči se da prihvatiš moj duh,
da umrem i postanem zemlja.
Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti
i slušati lažne prijekore
i gorčinu u duši kupiti.
Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore
pa da odem u prostore vječne:
ne odvrći lica svoga od mene.«

⁷ Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca

⁸ zbog toga što je sedam muževa, za koje Sara bijaše pošla, pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: »Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim.

⁹ Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!«

¹⁰ Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: »Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.«

¹¹ Sarina molitva I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: »Blagoslovljen, Bože milosrđa,
i blagoslovljeno tvoje ime navijeke!
Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.

¹² Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi
i oči upirem u te.

¹³ Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje
i da više nikada ne čujem one uvrede.

¹⁴ Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom

¹⁵ i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva.
Jedina sam kći u oca,
nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo,
niti kakva brata blizu,
niti rođaka koga bih čekala.
Sedam sam muževa već izgubila:
ta čemu bih još živjela?
Ne želiš li mi smrt udijeliti,
svrni onda pogled na me i smiluj se
da nikad više ne čujem onih uvreda.«

¹⁶ Obje molitve bijahu uslišane pred slavom Gospodnjom.

¹⁷ I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe.