Tobija 12

¹ Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.«

² Sin odgovori: »Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio,

³ jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.«

⁴ Starac odgovori: »To mu s pravom pripada!«

⁵ Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.«

⁶ Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im:
»Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.

⁷ Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.

⁸ Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.

⁹ Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života,

¹⁰ a koji griješe bit će dušmani životu svome.

¹¹ Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela.

¹² I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;

¹³ kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom.

¹⁴ Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru.

¹⁵ Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!«

¹⁶ Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah.

¹⁷ Ali im anđeo reče:
»Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke!

¹⁸ Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.

¹⁹ Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.

²⁰ Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo.«

²¹ Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji.