Livro dos Salmos 139

Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).

Torna indietro

Bíblia Matos Soares Hrvatska Biblija
1 Ao mestre do coro. Salmo. De Davide.1 Zborovođi.
Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 Livra-me, Senhor, do homem malvado, preserva-me do homem violento:2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 dos que maquinam maldades no coração, que todo o dia provocam litígios.3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
4 Aguçam as suas línguas como a serpente: têm veneno de áspides debaixo de seus lábios.4 Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 Salva-me, Senhor, das mãos do iníquo, protege-me do homem violento: (dos) que procuram desviar os meus passos,5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
6 (dos que são) orgulhosos e me armam ocultamente um laço, e estendem as suas cordas à maneira de rede, e junto do caminho me põem tropeços.6 Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
7 Eu digo ao Senhor: Tu és o meu Deus; atende, Senhor, à voz da minha súplica.7 Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ó Senhor Deus, meu poderoso auxílio! Tu pões a coberto a minha cabeça no dia da batalha.8 Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.
9 Não cedas, Senhor, aos desejos do iníquo, não secundes os seus planos.9 Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
10 Erguem a cabeça os que me rodeiam: oprima-os a malícia dos seus lábios.10 i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
11 Chovam sobre eles carvões ardentes; sejam precipitados numa cova, para que não mais se levantem.11 Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12 O homem de má língua não durará sobre a terra; o homem violento será colhido de improviso pela desdita.12 ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.
13 Sei que o Senhor dá razão ao indigente, e justiça aos pobres.13 Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14 Sim, os justos celebrarão o teu nome, os homens rectos habitarão na tua presença.14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora,
krvoloci nek’ odstupe od mene!
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim neprijateljima.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!