Jeremiæ 22

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati

Torna indietro

Bibbia Vulgata Clementina Hrvatska Biblija
1 Hæc dicit Dominus : Descende in domum regis Juda, et loqueris ibi verbum hoc,1 Ovako govori Jahve: »Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ.
2 et dices : Audi verbum Domini, rex Juda,
qui sedes super solium David :
tu et servi tui, et populus tuus,
qui ingredimini per portas istas.
2 Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.
3 Hæc dicit Dominus :
Facite judicium et justitiam,
et liberate vi oppressum de manu calumniatoris :
et advenam, et pupillum, et viduam
nolite contristare, neque opprimatis inique,
et sanguinem innocentem ne effundatis in loco isto.
3 Ovako govori Jahve: ‘Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.
4 Si enim facientes feceritis verbum istud,
ingredientur per portas domus hujus
reges sedentes de genere David super thronum ejus,
et ascendentes currus et equos,
ipsi, et servi, et populus eorum.
4 Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima – oni, njihove sluge i njihov narod.
5 Quod si non audieritis verba hæc :
in memetipso juravi, dicit Dominus,
quia in solitudinem erit domus hæc.
5 Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom’ – riječ je Jahvina – ‘da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!’«
6 Quia hæc dicit Dominus super domum regis Juda :
Galaad, tu mihi caput Libani,
si non posuero te solitudinem, urbes inhabitabiles !
6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: »Ti si za me Gilead,
vrh libanonski.
Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju,
u grad nenastanjen.
7 Et sanctificabo super te, interficientem virum et arma ejus :
et succident electas cedros tuas,
et præcipitabunt in ignem.
7 Spremit ću protiv tebe zatirače,
svakoga s oružjem njegovim,
nek’ posijeku izabrane ti cedrove
i u vatru ih pobacaju.«
8 Et pertransibunt gentes multæ per civitatem hanc,
et dicet unusquisque proximo suo :
Quare fecit Dominus sic civitati huic grandi ?
8 Mnoštvo će narodâ prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: »Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?«
9 Et respondebunt :
Eo quod dereliquerint pactum Domini Dei sui,
et adoraverint deos alienos, et servierint eis.
9 Odgovorit će im: »Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im.«
10 Nolite flere mortuum,
neque lugeatis super eum fletu :
plangite eum qui egreditur,
quia non revertetur ultra,
nec videbit terram nativitatis suæ.
10 Protiv raznih kraljeva:
Protiv Joahaza Ne oplakujte mrtvoga,
ne jadikujte za njim.
Radije plačite za onim koji odlazi,
jer se nikad više neće vratiti
ni rodne grude vidjeti.
11 Quia hæc dicit Dominus ad Sellum,
filium Josiæ, regem Juda,
qui regnavit pro Josia patre suo,
qui egressus est de loco isto :
Non revertetur huc amplius,
11 Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otići iz ovoga mjesta: »Nikad se više neće vratiti,
12 sed in loco ad quem transtuli eum, ibi morietur,
et terram istam non videbit amplius.
12 nego će umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neće vidjeti.«
13 Væ qui ædificat domum suam in injustitia,
et cœnacula sua non in judicio :
amicum suum opprimet frustra,
et mercedem ejus non reddet ei :
13 »Jao onom koji kuću gradi nepravedno
i gornje odaje diže bez prava;
koji bližnjega tjera na tlaku
i plaću mu ne isplaćuje;
14 qui dicit : Ædificabo mihi domum latam,
et cœnacula spatiosa :
qui aperit sibi fenestras et facit laquearia cedrina,
pingitque sinopide.
14 koji kaže: ‘Sagradit ću sebi kuću prostranu
i prozračne gornje odaje!’,
koji probija prozore,
oblaže ih cedrovinom
crveno obojenom.
15 Numquid regnabis quoniam confers te cedro ?
pater tuus numquid non comedit et bibit,
et fecit judicium et justitiam tunc cum bene erat ei ?
15 Jesi li zato kralj
što se cedrom razmećeš?
Nije li ti i otac jeo i pio,
ali je činio pravo i pravicu
i zato mu bješe dobro.
16 Judicavit causam pauperis et egeni in bonum suum :
numquid non ideo quia cognovit me ? dicit Dominus.
16 Branio je pravo siromaha i jadnika,
i zato mu bješe dobro.
Zar ne znači to mene poznavati?«
– riječ je Jahvina.
17 Tui vero oculi et cor ad avaritiam,
et ad sanguinem innocentem fundendum,
et ad calumniam, et ad cursum mali operis.
17 »Ali tvoje oči i srce
idu samo za dobitkom,
da krv nevinu prolijevaš,
da nasilje činiš i krivdu.«
18 Propterea hæc dicit Dominus ad Joakim,
filium Josiæ, regem Juda :
Non plangent eum : Væ frater ! et væ soror !
non concrepabunt ei : Væ domine ! et væ inclyte !
18 Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: »Za njim neće naricati:
‘Jao, brate moj! Jao, sestro moja!’
Za njim neće naricati:
‘Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo!’
19 Sepultura asini sepelietur,
putrefactus et projectus extra portas Jerusalem.
19 Pokopat će ga k’o magarca,
izvući ga i baciti izvan vrata Jeruzalema.«
20 Ascende Libanum, et clama,
et in Basan da vocem tuam :
et clama ad transeuntes,
quia contriti sunt omnes amatores tui.
20 »Popni se na Libanon i viči,
po Bašanu nek’ se ori glas,
s Abarima buči,
jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!
21 Locutus sum ad te in abundantia tua,
et dixisti : Non audiam :
hæc est via tua ab adolescentia tua,
quia non audisti vocem meam.
21 Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim,
al’ ti mi reče: ‘Neću slušati!’
Tako se vladaš od mladosti:
ne slušaš glasa mojega.
22 Omnes pastores tuos pascet ventus,
et amatores tui in captivitatem ibunt :
et tunc confunderis,
et erubesces ab omni malitia tua.
22 Sve će tvoje pastire vjetar popasti,
a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo.
Tada ćeš se stidjet’ i sramiti
zbog sve pakosti svoje.
23 Quæ sedes in Libano,
et nidificas in cedris,
quomodo congemuisti cum venissent tibi dolores,
quasi dolores parturientis ?
23 Ti što prebivaš na Libanonu,
ti što se gnijezdiš po cedrovima,
kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu,
trudovi rodilje.
24 Vivo ego, dicit Dominus,
quia si fuerit Jechonias filius Joakim regis Juda
annulus in manu dextera mea,
inde evellam eum,
24 Života mi moga« – riječ je Jahvina – »kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.
25 et dabo te in manu quærentium animam tuam,
et in manu quorum tu formidas faciem,
et in manu Nabuchodonosor regis Babylonis,
et in manu Chaldæorum :
25 Dat ću te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršćeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.
26 et mittam te, et matrem tuam quæ genuit te,
in terram alienam, in qua nati non estis,
ibique moriemini.
26 I bacit ću tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ćete umrijeti.
27 Et in terram ad quam ipsi levant animam suam ut revertantur illuc,
non revertentur.
27 Ali u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti!«
28 Numquid vas fictile atque contritum
vir iste Jechonias ?
numquid vas absque omni voluptate ?
quare abjecti sunt ipse et semen ejus,
et projecti in terram quam ignoraverunt ?
28 Ta zar je taj čovjek Konija
sud prezren, razbijen?
Il’ posuda što nikom se ne sviđa?
Zašto bjehu protjerani on i potomstvo,
prognani u zemlju koja im je posve neznana?
29 Terra, terra, terra, audi sermonem Domini.
29 Zemljo, zemljo, zemljo,
poslušaj riječ Jahvinu.
30 Hæc dicit Dominus :
Scribe virum istum sterilem,
virum qui in diebus suis non prosperabitur :
nec enim erit de semine ejus vir
qui sedeat super solium David,
et potestatem habeat ultra in Juda.		30 Ovako govori Jahve:
»Upišite za ovoga čovjeka:
‘Bez djece. Život mu se nije posrećio.
Nitko od potomstva njegova
neće sjesti na prijesto Davidov
ni vladati Judejom.’«