Jeremija 22
Versetti esaminati
1Ovako govori Jahve: »Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ.2Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.3Ovako govori Jahve: ‘Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.4Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima – oni, njihove sluge i njihov narod.5Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom’ – riječ je Jahvina – ‘da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!’«6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: »Ti si za me Gilead,
vrh libanonski.
Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju,
u grad nenastanjen.7Spremit ću protiv tebe zatirače,
svakoga s oružjem njegovim,
nek’ posijeku izabrane ti cedrove
i u vatru ih pobacaju.«8Mnoštvo će narodâ prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: »Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?«9Odgovorit će im: »Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im.«10Protiv raznih kraljeva:
Protiv Joahaza Ne oplakujte mrtvoga,
ne jadikujte za njim.
Radije plačite za onim koji odlazi,
jer se nikad više neće vratiti
ni rodne grude vidjeti.11Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otići iz ovoga mjesta: »Nikad se više neće vratiti,12nego će umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neće vidjeti.«13»Jao onom koji kuću gradi nepravedno
i gornje odaje diže bez prava;
koji bližnjega tjera na tlaku
i plaću mu ne isplaćuje;14koji kaže: ‘Sagradit ću sebi kuću prostranu
i prozračne gornje odaje!’,
koji probija prozore,
oblaže ih cedrovinom
crveno obojenom.15Jesi li zato kralj
što se cedrom razmećeš?
Nije li ti i otac jeo i pio,
ali je činio pravo i pravicu
i zato mu bješe dobro.16Branio je pravo siromaha i jadnika,
i zato mu bješe dobro.
Zar ne znači to mene poznavati?«
– riječ je Jahvina.17»Ali tvoje oči i srce
idu samo za dobitkom,
da krv nevinu prolijevaš,
da nasilje činiš i krivdu.«18Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: »Za njim neće naricati:
‘Jao, brate moj! Jao, sestro moja!’
Za njim neće naricati:
‘Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo!’19Pokopat će ga k’o magarca,
izvući ga i baciti izvan vrata Jeruzalema.«20»Popni se na Libanon i viči,
po Bašanu nek’ se ori glas,
s Abarima buči,
jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!21Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim,
al’ ti mi reče: ‘Neću slušati!’
Tako se vladaš od mladosti:
ne slušaš glasa mojega.22Sve će tvoje pastire vjetar popasti,
a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo.
Tada ćeš se stidjet’ i sramiti
zbog sve pakosti svoje.23Ti što prebivaš na Libanonu,
ti što se gnijezdiš po cedrovima,
kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu,
trudovi rodilje.24Života mi moga« – riječ je Jahvina – »kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.25Dat ću te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršćeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.26I bacit ću tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ćete umrijeti.27Ali u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti!«28Ta zar je taj čovjek Konija
sud prezren, razbijen?
Il’ posuda što nikom se ne sviđa?
Zašto bjehu protjerani on i potomstvo,
prognani u zemlju koja im je posve neznana?29Zemljo, zemljo, zemljo,
poslušaj riječ Jahvinu.30Ovako govori Jahve:
»Upišite za ovoga čovjeka:
‘Bez djece. Život mu se nije posrećio.
Nitko od potomstva njegova
neće sjesti na prijesto Davidov
ni vladati Judejom.’«