Secondus Machabaeorum 11

Torna indietro

Bibbia Vulgata Clementina	Hrvatska Biblija
¹ Sed parvo post tempore, Lysias procurator regis et propinquus, ac negotiorum præpositus, graviter ferens de his quæ acciderant,	¹ Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje,
² congregatis octoginta millibus, et equitatu universo, veniebat adversus Judæos, existimans se civitatem quidem captam gentibus habitaculum facturum,	² skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da grad učini grčkim naseljem
³ templum vero in pecuniæ quæstum, sicut cetera delubra gentium, habiturum, et per singulos annos venale sacerdotium :	³ i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast.
⁴ nusquam recogitans Dei potestatem, sed mente effrenatus in multitudine peditum, et in millibus equitum, et in octoginta elephantis confidebat.	⁴ Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova.
⁵ Ingressus autem Judæam, et appropians Bethsuræ, quæ erat in angusto loco, ab Jerosolyma intervallo quinque stadiorum, illud præsidium expugnabat.	⁵ Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.
⁶ Ut autem Machabæus et qui cum eo erant cognoverunt expugnari præsidia, cum fletu et lacrimis rogabant Dominum, et omnis turba simul, ut bonum angelum mitteret ad salutem Israël.	⁶ Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi.
⁷ Et ipse primus Machabæus, sumptis armis, ceteros adhortatus est simul secum periculum subire, et ferre auxilium fratribus suis.	⁷ Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno.
⁸ Cumque pariter prompto animo procederent, Jerosolymis apparuit præcedens eos eques in veste candida, armis aureis hastam vibrans.	⁸ Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.
⁹ Tunc omnes simul benedixerunt misericordem Dominum, et convaluerunt animis : non solum homines, sed et bestias ferocissimas, et muros ferreos parati penetrare.	⁹ Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.
¹⁰ Ibant igitur prompti, de cælo habentes adjutorem et miserantem super eos Dominum.	¹⁰ Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba.
¹¹ Leonum autem more impetu irruentes in hostes, prostraverunt ex eis undecim millia peditum, et equitum mille sexcentos :	¹¹ Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.
¹² universos autem in fugam verterunt, plures autem ex eis vulnerati nudi evaserunt. Sed et ipse Lysias turpiter fugiens evasit.	¹² Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.
¹³ Et quia non insensatus erat, secum ipse reputans factam erga se diminutionem, et intelligens invictos esse Hebræos, omnipotentis Dei auxilio innitentes, misit ad eos :	¹³ Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.
¹⁴ promisitque se consensurum omnibus quæ justa sunt, et regem compulsurum amicum fieri.	¹⁴ Zato im poruči da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on će kralja sklonuti da im postane prijatelj.
¹⁵ Annuit autem Machabæus precibus Lysiæ, in omnibus utilitati consulens : et quæcumque Machabæus scripsit Lysiæ de Judæis, ea rex concessit.	¹⁵ Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do općeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.
¹⁶ Nam erant scriptæ Judæis epistolæ a Lysia quidem hunc modum continentes : Lysias populo Judæorum salutem.	¹⁶ Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: »Lizija pozdravlja židovski narod!
¹⁷ Joannes et Abesalom, qui missi fuerant a vobis, tradentes scripta, postulabant ut ea quæ per illos significabantur, implerem.	¹⁷ Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporučujući njezin sadržaj.
¹⁸ Quæcumque igitur regi potuerunt perferri, exposui : et quæ res permittebat, concessit.	¹⁸ Ja sam nato izvijestio kralja o onom s čime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.
¹⁹ Si igitur in negotiis fidem conservaveritis, et deinceps bonorum vobis causa esset, tentabo.	¹⁹ Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja ću ubuduće nastojati da poradim za vaše dobro.
²⁰ De ceteris autem per singula verbo mandavi et istis, et his, qui a me missi sunt, colloqui vobiscum.	²⁰ Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.
²¹ Bene valete. Anno centesimo, quadragesimo octavo mensis Dioscori, die vigesima et quarta.	²¹ Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, dvadeset i četvrtoga dioskora.«
²² Regis autem epistola ista continebat : Rex Antiochus Lysiæ fratri salutem.	²² Kraljevo je pismo glasilo ovako: »Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.
²³ Patre nostro inter deos translato, nos volentes eos qui sunt in regno nostro sine tumultu agere, et rebus suis adhibere diligentiam,	²³ Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.
²⁴ audivimus Judæos non consensisse patri meo ut transferrentur ad ritum Græcorum, sed tenere velle suum institutum, ac propterea postulare a nobis concedi sibi legitima sua.	²⁴ Čuli smo da Židovi ne prihvaćaju helenskih običaja moga oca, nego vole svoj poseban način života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.
²⁵ Volentes igitur hanc quoque gentem quietam esse, statuentes judicavimus templum restitui illis, ut agerent secundum suorum majorum consuetudinem.	²⁵ Želeći, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlučujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po običajima svojih predaka.
²⁶ Bene igitur feceris, si miseris ad eos et dexteram dederis : ut cognita nostra voluntate, bono animo sint, et utilitatibus propriis deserviant.	²⁶ Zato će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova.«
²⁷ Ad Judæos vero regis epistola talis erat : Rex Antiochus senatui Judæorum, et ceteris Judæis salutem.	²⁷ Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: »Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.
²⁸ Si valetis, sic estis ut volumus : sed et ipsi bene valemus.	²⁸ Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.
²⁹ Adiit nos Menelaus, dicens velle vos descendere ad vestros, qui sunt apud nos.	²⁹ Menelaj nam je saopćio da se želite vratiti svojim domovima.
³⁰ His igitur qui commeant usque ad diem trigesimum mensis Xanthici, damus dextras securitatis,	³⁰ Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog ksantika bit će zajamčena nekažnjivost.
³¹ ut Judæi utantur cibis et legibus suis, sicut et prius : et nemo eorum ullo modo molestiam patiatur de his quæ per ignorantiam gesta sunt.	³¹ Židovi će se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosađuje zbog pogrešaka učinjenih iz neznanja.
³² Misimus autem et Menelaum, qui vos alloquatur.	³² Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.
³³ Valete. Anno centesimo quadragesimo octavo, Xanthici mensis quintadecima die.	³³ Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog ksantika.«
³⁴ Miserunt autem etiam Romani epistolam, ita se habentem : Quintus Memmius et Titus Manilius legati Romanorum, populo Judæorum salutem.	³⁴ A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: »Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.
³⁵ De his quæ Lysias cognatus regis concessit vobis, et nos concessimus.	³⁵ Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev rođak Lizija.
³⁶ De quibus autem ad regem judicavit referendum, confestim aliquem mittere, diligentius inter vos conferentes, ut decernamus, sicut congruit vobis : nos enim Antiochiam accedimus.	³⁶ O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu – odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.
³⁷ Ideoque festinate rescribere, ut nos quoque sciamus cujus estis voluntatis.	³⁷ Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.
³⁸ Bene valete. Anno centesimo quadragesimo octavo, quintadecima die mensis Xanthici.	³⁸ Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca dioskora.«

Vetus Testamentum

Novum Testamentum

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati