Poslanica Rimljanima 9

¹Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:²silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.³Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.⁴Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;⁵njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.⁶Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;⁷i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;⁸to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo.⁹Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.¹⁰Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.¹¹Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:¹²ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,¹³kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.¹⁴Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!¹⁵Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.¹⁶Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.¹⁷Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.¹⁸Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.¹⁹Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?²⁰Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: »Što si me ovakvim načinio?«²¹Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.²²A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć, u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,²³da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,²⁴na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?²⁵Tako i u Hošei veli:
Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim
i Neljubljenu ljubljenom.²⁶Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste
moj narod
prozvat će se sinovi Boga živoga.²⁷Izaija pak proglašuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti;²⁸jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.²⁹Tako je Izaija i prorekao:
Da nam Gospodin nad vojskama
ne ostavi sjeme,
ko Sodoma bismo bili
i Gomori nalik.³⁰Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.³¹Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.³²Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,³³kao što je pisano:
Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja
i stijenu posrtanja.
Ali tko u nj vjeruje,
neće se postidjeti.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati