Jeremija 3

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati

Torna indietro

Hrvatska Biblija Bibbia Vulgata Clementina
1 »Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga,
ima li još pravo da se vrati njemu?
Nije li ta žena sasvim oskvrnuta?
A ti si bludničila s mnogim milosnicima,
pa da se meni vratiš?« – riječ je Jahvina.		1 Vulgo dicitur : Si dimiserit vir uxorem suam,
et recedens ab eo duxerit virum alterum,
numquid revertetur ad eam ultra ?
numquid non polluta et contaminata erit mulier illa ?
Tu autem fornicata es cum amatoribus multis :
tamen revertere ad me, dicit Dominus,
et ego suscipiam te.
2 »Podigni oči na goleti i pogledaj:
gdje te to nisu oskvrnuli?
Na putovima si ih dočekivala
kao Arapin u pustinji.
Ti si oskvrnula zemlju
bludom i opačinom svojom,		2 Leva oculos tuos in directum,
et vide ubi non prostrata sis.
In viis sedebas,
exspectans eos quasi latro in solitudine :
et polluisti terram in fornicationibus tuis, et in malitiis tuis.
3 zato i kiše prestadoše
i kasni daždevi ne padoše.
Čelo ti je kao u bludnice:
ni zacrvenjela se nisi.		3 Quam ob rem prohibitæ sunt stillæ pluviarum,
et serotinus imber non fuit.
Frons mulieris meretricis facta est tibi ;
noluisti erubescere.
4 Ne dovikuješ li mi sada: ‘Oče moj,
ti si prijatelj mladosti moje!		4 Ergo saltem amodo voca me :
Pater meus, dux virginitatis meæ tu es :
5 Hoće li zauvijek plamtjeti,
vječno tinjati gnjev tvoj?’
Tako govoriš, a činiš i dalje zla
koliko god možeš.«		5 numquid irasceris in perpetuum,
aut perseverabis in finem ?
ecce locuta es, et fecisti mala, et potuisti.
6 Jahve mi reče u dane kralja Jošije: »Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu.6 Et dixit Dominus ad me in diebus Josiæ regis : Numquid vidisti quæ fecerit aversatrix Israël ?
Abiit sibimet super omnem montem excelsum,
et sub omni ligno frondoso,
et fornicata est ibi.
7 A ja mišljah: ‘Poslije svega što učini vratit će se k meni.’ Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.7 Et dixi, cum fecisset hæc omnia :
Ad me revertere :
et non est reversa.
Et vidit prævaricatrix soror ejus Juda
8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.8 quia pro eo quod mœchata esset aversatrix Israël,
dimisissem eam,
et dedissem ei libellum repudii :
et non timuit prævaricatrix Juda soror ejus,
sed abiit, et fornicata est etiam ipsa :
9 I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem.9 et facilitate fornicationis suæ contaminavit terram,
et mœchata est cum lapide et ligno :
10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno« – riječ je Jahvina.10 et in omnibus his non est reversa ad me
prævaricatrix soror ejus Juda
in toto corde suo,
sed in mendacio, ait Dominus.
11 I reče mi Jahve: »Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.11 Et dixit Dominus ad me : Justificavit animam suam aversatrix Israël, comparatione prævaricatricis Judæ.
12 Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina.
Ne gnjevi se više lice moje na vas,
jer sam milostiv – riječ je Jahvina –
neću se gnjeviti dovijeka.		12 Vade, et clama sermones istos contra aquilonem, et dices : Revertere, aversatrix Israël, ait Dominus,
et non avertam faciem meam a vobis,
quia sanctus ego sum, dicit Dominus,
et non irascar in perpetuum.
13 Samo priznaj svoju krivnju
da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega,
i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno
i nisi slušala glasa mojega« – riječ je Jahvina.		13 Verumtamen scito iniquitatem tuam,
quia in Dominum Deum tuum prævaricata es,
et dispersisti vias tuas alienis sub omni ligno frondoso,
et vocem meam non audisti, ait Dominus.
14 Sionu »Vratite se, sinovi odmetnici« – riječ je Jahvina – »jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion.14 Convertimini, filii revertentes, dicit Dominus,
quia ego vir vester :
et assumam vos unum de civitate,
et duos de cognatione,
et introducam vos in Sion.
15 I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro.15 Et dabo vobis pastores juxta cor meum,
et pascent vos scientia et doctrina.
16 A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji« – riječ je Jahvina – »više se neće govoriti: ‘Kovčeg Jahvina Saveza’ i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovno graditi.16 Cumque multiplicati fueritis,
et creveritis in terra in diebus illis, ait Dominus,
non dicent ultra :
Arca testamenti Domini :
neque ascendet super cor, neque recordabuntur illius,
nec visitabitur, nec fiet ultra.
17 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.17 In tempore illo vocabunt Jerusalem solium Domini :
et congregabuntur ad eam omnes gentes
in nomine Domini in Jerusalem,
et non ambulabunt post pravitatem cordis sui pessimi.
18 U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu.«18 In diebus illis ibit domus Juda ad domum Israël,
et venient simul de terra aquilonis
ad terram quam dedi patribus vestris.
19 A ja rekoh:
»Kako da te ubrojim među sinove
i dam ti zemlju slasti,
baštinu, najljepši biser među narodima!
Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’
i nećeš se više odvratiti od mene.«		19 Ego autem dixi :
Quomodo ponam te in filios,
et tribuam tibi terram desiderabilem,
hæreditatem præclaram exercituum gentium ?
Et dixi : Patrem vocabis me,
et post me ingredi non cessabis.
20 »Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome,
tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov« –
riječ je Jahvina.		20 Sed quomodo si contemnat mulier amatorem suum,
sic contempsit me domus Israël,
dicit Dominus.
21 Čuj! Po goletima plač se čuje,
zapomaganje djece Izraelove,
jer skrenuše s puta svojega.
Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.		21 Vox in viis audita est,
ploratus et ululatus filiorum Israël :
quoniam iniquam fecerunt viam suam ;
obliti sunt Domini Dei sui.
22 – Vratite se, sinovi, što se odvratiste,
izliječit ću odmetništva vaša!
– Evo nas, dolazimo k tebi,
jer ti si Jahve, Bog naš!		22 Convertimini, filii revertentes,
et sanabo aversiones vestras.
Ecce nos venimus ad te :
tu enim es Dominus Deus noster.
23 Doista, prijevarni su visovi,
graja po brdima.
Odista, u Jahvi, Bogu našemu,
spasenje je Izraelovo!		23 Vere mendaces erant colles,
et multitudo montium :
vere in Domino Deo nostro salus Israël.
24 Baal je proždro trud naših otaca
još od mladosti naše:
ovce njihove i goveda,
njihove kćeri i sinove.		24 Confusio comedit laborem patrum nostrorum ab adolescentia nostra :
greges eorum, et armenta eorum,
filios eorum, et filias eorum.
25 Lezimo u sramotu svoju,
nek’ nas pokrije ruglo naše!
Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo
mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg,
i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.		25 Dormiemus in confusione nostra,
et operiet nos ignominia nostra :
quoniam Domino Deo nostro peccavimus nos, et patres nostri,
ab adolescentia nostra usque ad diem hanc :
et non audivimus vocem Domini Dei nostri.