Jeremija 9

¹»Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj
i daleko od njih otišao.
Jer svi su oni preljubnici,
rulja izdajnička.²Kao lûk napinju jezik,
laž, a ne istina, prevladava na zemlji.
Iz zla u zlo srljaju,
mene ne poznaju« –
riječ je Jahvina!³»Nek se svatko čuva prijatelja,
a brat bratu neka ne vjeruje,
jer brat svaki nasljeduje Jakova,
a svaki prijatelj raznosi klevete.⁴Jedan drugoga varaju,
istine ne govore,
privikoše jezik da govori laži;
izopačeni, ne mogu se više vratiti.⁵Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom!
Neće da spoznaju mene« – riječ je Jahvina.⁶Stog ovako govori Jahve nad vojskama:
»Evo, pretopit ću ih i ispitati,
ta kako da i postupaju prema kćeri naroda moga?⁷Jezik im je strijela ubojita,
na ustima riječ prijevarna.
‘Mir s tobom’, pozdravljaju bližnjega,
ali mu u srcu zamku spremaju.⁸Pa da ih zbog toga ne kaznim« –
riječ je Jahvina –
»narodu takvu da se ne osvetim?«⁹»Zaplačite, tugujte nad brdima,
nad ispašama pustinjskim naričite!
Jer izgorješe, nitko ne prolazi,
glas stadâ više se ne čuje.
Od ptice nebeske do stoke
sve pobježe, svega nestade.¹⁰Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja,
brlog čagaljski,
gradove judejske pretvorit ću u pustoš
gdje nitko ne stanuje.«¹¹Tko je mudar da bi to razumio,
kome su usta Jahvina govorila da objavi
zašto zemlja izgorje kao pustinja
i nitko njome više ne prolazi?¹²I reče Jahve: »Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeđahu,¹³nego slijeđahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi naučiše,¹⁴ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.¹⁵I raspršit ću ih među narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ću poslati mač da ih zatre.’«
Ovako govori Jahve nad vojskama:¹⁶»Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu!
Pošaljite po najvještije! Neka dođu!¹⁷Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama!
Da suze poteku iz očiju naših,
da voda poteče s trepavica naših!¹⁸Sa Siona dopire tužbalica:
‘O, kako smo upropašteni,
osramoćeni veoma!
Jer moramo zemlju ostaviti
i stanove svoje napustiti.’«¹⁹I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu,
i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih.
Učite kćeri svoje jadati,
jedna drugu naricati:²⁰»Smrt se ušulja kroz prozore naše,
uđe u dvore naše,
djecu pokosi nasred ulice,
mladiće nasred trgova.²¹I mrtva tjelesa leže
kao gnoj po oranicama,
kao snoplje za žeteocem,
a nikoga da ih skupi.«²²Ovako govori Jahve:
»Mudri neka se ne hvale mudrošću,
ni junak neka se ne hvali hrabrošću,
ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.²³A tko se hvaliti hoće,
neka se hvali time
što ima mudrost da mene spozna.
Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,
pravo i pravdu na zemlji,
jer to mi je milo«
– riječ je Jahvina.²⁴»Evo, bliže se dani« – riječ je Jahvina – »kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu:²⁵Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati