Jeremija 11

¹« Riječ koju je Jahve uputio Jeremiji:²»Govòri Judejcima i Jeruzalemcima.³Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Proklet bio čovjek koji ne posluša riječi Saveza ovoga,⁴riječi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peći ražarene, govoreći: Poslušajte glas moj i činite sve što vam zapovjedim: tada ćete biti narod moj, a ja vaš Bog,⁵da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med – kao što je danas.’« A ja odgovorih i rekoh: »Tako je, Jahve.«⁶I dalje mi reče Jahve: »Objavi riječi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: ‘Poslušajte riječi Saveza ovoga, te ih izvršavajte.⁷Jer sam ozbiljno opominjao očeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj!⁸Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošću zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve riječi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.’«⁹I reče mi Jahve: »Zavjera je među Judejcima i Jeruzalemcima.¹⁰Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje riječi, pa trčahu za tuđim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim.«¹¹Zato ovako govori Jahve: »Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati.¹²Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neće pomoći u vrijeme nevolje!¹³Jer imaš, o Judejo,
bogova koliko i gradova!
I koliko ima ulica u Jeruzalemu,
toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu.¹⁴Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neću uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj.«¹⁵Što li će draga moja u Domu mome?
Kuje zle osnove.
Hoće li pretilina i meso posvećeno
ukloniti zlo od tebe?
Mogu li te stoga proglasiti čistom?¹⁶»Zelena maslina lijepa uzrasta«,
tako te Jahve nazva.
A sada uz prasak veliki
plamenom sažiže njeno lišće;
spaljene su grane njene.¹⁷Jahve nad vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni zbog zločina što ga učini dom Izraelov i dom Judin kadeći Baalu da bi mene razgnjevili.¹⁸Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke.¹⁹A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!«²⁰Ali ti, Jahve nad vojskama, koji pravedno sudiš,
koji ispituješ srca i bubrege,
daj da vidim kako se njima osvećuješ,
jer tebi povjerih parnicu svoju.²¹Zato Jahve nad vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: »Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!«²²Ovako govori Jahve nad vojskama: »Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi.²³Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati