Jeremija 18

¹ Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji:

² »Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.«

³ Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu.

⁴ I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi.

⁵ I dođe mi riječ Jahvina:

⁶ »Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov?« – riječ je Jahvina. »Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov.

⁷ Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti,

⁸ i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.

⁹ Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da ću ga izgraditi i posaditi,

¹⁰ a on stane činiti što je zlo u mojim očima, ne slušajući glasa mojega, pokajat ću se za dobro koje sam im obećao.

¹¹ Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: ‘Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.’

¹² Ali oni vele: ‘Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.’«

¹³ Ovako govori Jahve:
»Propitajte se po narodima:
je li itko takvo što čuo?
Toliku grozotu učini
djevica Izraelova.

¹⁴ Nestaje li s gorske vrleti
snijeg libanonski?
Mogu li presušiti vode daleke
što studene teku?

¹⁵ A narod moj mene zaboravi!
Kâd prinose ništavnosti,
posrnuše na putovima svojim,
na stazama drevnim,
i hode stazama
i putem neprohodnim.

¹⁶ I tako su zemlju u pustoš obratili,
na vječnu porugu,
da se nad njom zgraža svaki prolaznik
glavom mašući.

¹⁷ Razvitlat ću ih pred neprijateljem,
kao istočnjak;
leđa, a ne lice, ja ću im pokazati
u dan njine propasti.«

¹⁸ I rekoše: »Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu.«

¹⁹ Poslušaj me, o Jahve,
i čuj što govore moji protivnici.

²⁰ Ta zar se dobro uzvraća zlim?
A oni mi jamu kopaju!
Sjeti se kako stajah pred licem tvojim
da u tebe milost tražim za njih,
da odvratim od njih jarost tvoju.

²¹ Zato im djecu izruči gladi,
maču ih predaj!
Neka im žene ostanu jalove i udovice,
neka im kuga pobije muževe,
a mladići neka od mača u boju poginu.

²² Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih
kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša.
Jer oni iskopaše jamu da me uhvate,
nogama mojim u potaji zamke namjestiše.

²³ Ti, o Jahve, znadeš
sav njihov naum ubilački protiv mene.
Ne oprosti im bezakonja njihova,
ne izbriši im grijeha pred sobom.
Neka padnu pred licem tvojim,
obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!