Knjiga Sirahova 51

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Slavit ću te, Gospodaru, Kralju, i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem,	1 Oratio Iesu filii Sirach. “ Confitebor tibi, Domine rex; et collaudabo te Deum salvatorem meum.
2 jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoćnik moj.	2 Confitebor nomini tuo, quoniam adiutor et protector factus es mihi
3 Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,	3 et liberasti corpus meum a perditione, a laqueo linguae iniquae et a labiis operantium mendacium, et in conspectu insurgentium factus es mihi adiutor.
4 od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio,	4 Et liberasti me, secundum magnitudinem misericordiae et nominis tui, a laqueis praeparatis ad escam,
5 iz duboke utrobe podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi,	5 de manibus quaerentium animam meam et de multis tribulationibus, quae circumdederunt me,
6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu podzemlja.	6 a pressura flammae, quae circumdedit me, et de medio ignis, ubi non sum aestuatus;
7 Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud.	7 de altitudine ventris inferi et a lingua coinquinata et a verbo mendacii, a iaculo linguae iniustae.
8 Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih.	8 Appropinquavit usque ad mortem anima mea,
9 Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,	9 et vita mea appropinquans erat in inferno deorsum.
10 zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: »Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. – Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.«	10 Circumdederunt me undique, et non erat qui adiuvaret; respiciens eram ad adiutorium hominum, et non erat.
11 I bî molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće.	11 Memoratus autem sum misericordiae tuae, Domine, et operationis tuae, quae a saeculo est,
12 I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.	12 quoniam eruis sustinentes te, Domine, et liberas eos de manibus iniquorum.
13 Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama.	13 Exaltavi de terra supplicationem meam et pro morte defluente deprecatus sum.
14 Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg ću dana tragati za njom.	14 Invocavi Dominum: “Pater meus es tu, ne derelinquas me in die tribulationis meae et in tempore superborum sine adiutorio.
15 Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kročila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti.	15 Laudabo nomen tuum assidue et collaudabo illud in confessione”. Et exaudita est oratio mea.
16 Prignuvši malo uho, naučih je i stekoh mnogu pouku.	16 Et liberasti me de perditione et eripuisti me de tempore iniquo.
17 Po njoj uznapredovah i slavu ću dati onomu koji me podari mudrošću.	17 Propterea confitebor et laudem dicam tibi et benedicam nomini Domini.
18 Jer odlučih u djelo je provesti, žarko za dobrom tragah i neću se stidjeti.	18 Cum adhuc iunior essem, priusquam oberrarem, quaesivi sapientiam palam in oratione mea;
19 Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam.	19 ante templum postulabam pro illa et usque in novissimis inquiram eam, et effloruit tamquam praecox uva.
20 Usmjerih svoju dušu prema njoj i nađoh je u čistoći. Od početka joj posvetih svoje srce, i neću nikad biti napušten.	20 Laetatum est cor meum in ea, ambulavit pes meus iter rectum; a iuventute mea investigabam eam.
21 I utroba mi uzdrhta od čežnje za njom, i stoga stekoh valjano blago.	21 Inclinavi modice aurem meam et excepi illam
22 Za plaću mi je Gospod jezik podario: njime ću ga slaviti.	22 et multam inveni mihimetipsi sapientiam et multum profeci in ea:
23 Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite.	23 danti mihi sapientiam dabo gloriam.
24 Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeđaju?	24 Consiliatus sum enim, ut facerem illam; et quaesivi bonum et non confundar.
25 Otvorih svoja usta i rekoh: »Kupujte je bez novaca,	25 Colluctata est anima mea in illa, et in faciendo legem diligens fui.
26 podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži – blizu mu je, i čovjek odan nalazi je.	26 Manus meas extendi in altum et incognoscibilia eius intellexi.
27 Pogledajte očima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao.	27 Animam meam direxi ad illam et in purificatione inveni eam.
28 Kupujte pouku velikom svotom novca, njome ćete steći mnogo zlata.	28 Possedi cum ipsa cor ab initio; propter hoc non derelinquar.
29 Nek’ se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.	29 Venter meus conturbatus est quaerendo illam; propterea bonam possedi possessionem.
30 Učinite djelo svoje prije određena vremena: u svoje vrijeme dat će vam on vašu plaću.« Mudrost Isusa, sina Sirahova.	30 Dedit mihi Dominus linguam mercedem meam, et in ipsa laudabo eum.
	31 Appropiate ad me, indocti, et congregate vos in domo disciplinae.
	32 Quid adhuc retardatis in his, dum animae vestrae sitiunt vehementer?
	33 Aperui os meum et locutus sum: “Comparate vobis sine argento
	34 et collum vestrum subicite iugo, et suscipiat anima vestra disciplinam: in proximo est enim invenire eam.
	35 Videte oculis vestris quia modicum laboravi et inveni mihi multam requiem.
	36 Assumite disciplinam in multo numero argenti et copiosum aurum possidete in ea.
	37 Laetetur anima vestra in misericordia eius, et non confundemini in laude ipsius.
	38 Operamini opus vestrum ante tempus, et dabit vobis mercedem vestram in tempore suo” ”.